Kolumne

Dobro jutro 14.11.

Na prozorima unutarnjeg kruga postaja  stijenj uvijek gori mirno, tu vjetar ne doseže i ne dopiru glasovi živih ni mrtvih ljudi. Ispod razuma i strasti, bez gorčine i gladi, straha ili težine, gdje sjene svijeta ne mogu protrčati i razgoriti ga da sagori ili zagušiti ga da plane nakon što ga zaboli previše. Nikad ne trne, uvijek se za staklom jednako žuti.

Jutrom se ranim začuje tek udarac vrata. To mlad glasnik, gol potpuno, istrči s pismom. On obilazi sela i opkope, nezadihan stiže u  slojeve svijesti gdje se dani razlikuju od noći. Pokreće ih i zaustavlja, premješta i hrabri, i vraća se o podne korakom lakim kao morska pjena pred Peloponezom.

 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara