Kolumne

DOBRO JUTRO 14.1.2021.

Sviću zimska jutra, prolaze i otkucavaju na nekom kozmičkom brojčaniku. I svakom njegova i svakom iza njegovog nekog mjeseca okreću zupčanike, otpuštaju opruge i pokreću nemirnicu njegovog životnog sata. Ljudi opisuju da im je hladno pred ruševinama svojih kuća u sred Europe ili uopće ne opisuju nego ih čuvaju mrki ilirski stražari dok se prodaju uz lokalnu cestu starog Veneta, pišu da je važno jesti hranu s vlaknima, smiju se tik-tokovskim videima kako se netko deset puta poskliznuo na istu koru banane, lome noge janjadi prije nego ih pobiju, šalju poruke lažnim vlasnicima nigerijskih rudnika, ginu u prometu i spremaju ispite, slušaju Straussa u kućnim haljinama i slažu pasijans, snimaju se goli do pojasa kako pripremaju pizzu da skupe za polovnu Hondu i gledaju preko stola svoju djecu smišljajući rate kredita, i ja se budim u svom svijetu..u svojoj životnoj zvjezdarnici pa vam jutrom pričam i bodrim vas kao da bacam u elektronsku rijeku pisma u boci čarana mojim zimama i proljećima kojih je sve više i sve su bliže gornjem rubu moje vremenske čaše.

Sve se to tako vrti i okreće, traje i odmata, ako osjetim zglob opsujem, ako je dan mekši odlutam, ako je tvrđi brijem se odrješito kao mladi podmorničar, jedan te isti orkestar prati nas u našim malim životima od porinuća do rezališta gdje nas topi opet u kineske bicikle, okvire za prozore, lance i brizgalice za sladoled. I eto nas jutros opet tu. I zato…

..dobro vam jutro pikseli ovog neumoljivo prolaznog mravinjaka u kojem je prvo živjeti dalje. A drugo ali važnije udahnuti ono životne topline koja je od svega jača, te slike što lebde i griju tako da ih ne zamrznu neumoljive utakmice, klaonice, regrutacije i hladnjaci gradskih mrtvačnica.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara