Kolumne

Dobro jutro, 14.1.2020.

dav

Ove se dane ustajem izuzetno rano i radni su izuzetno dislocirano, zato ne odgovaram koliko smo navikli nego samo napišem ponešto i doslovno u trku. Moje isprike na tome a i na tome što su svi naši tekstovi ujedno i tvrdnje a sve naše tvrdnje samo prividno jesu i predstavljaju se nekim objektivnim gradivom, ne postoji takav tekst. Sve vrijedi samo za onoga tko čita i samo kako je doživio, i za onoga tko piše i samo kako je doživio. Ali nama je i u tom poklapaju drago pokušati biti kao i koliko u noćnim zvucima šume ima zajedništva. Dobro je biti svjestan toga kad pišemo i čitamo jer životne situacije i jesu takve, netko izlazi poslije ispita i kaže da ne pitaju preduboko a drugi vidi sasvim drugo. Nema lijeka protiv ovoga!

Ali ipak možemo pokušati, gađamo se svojim impresijama i kad nam budu poznate ili prepoznate bude nam ipak drago, neka nam bude.

Dobro nam jutro, zrnima riže, kraćim i dužim, tvrđim i mekšim, tako nas voda kad ključa mijenja i okreće a mi se snalazimo.

Dobro nam jutro svima!

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara