Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 13.9.2020.

dav

Ugledao sam jučer u voćnjaku, u šetnji a taknut rizlingom zlatnog skarabeja, rijetkog mističnog kukca izašlog iz nosnica jednog Ozirisa po vjerovanju  egipatskog svijeta a koji je u naš svijet uveo hugenot Legrand i njegov tvorac Poe. S jedne strane mi se to nije sviđalo jer je character  William Legrand bio više nego intelektualno nesređen, s pozicija egipatske mitologije pak i Društva zlatne zore.. bilo je i više razloga za uznemirenost. Ali kako me neki moj prateći životni dajmon opremio i nekom, bar misaonom hladnokrvnošću, kako se takvo ukazanje odnosi u ukupnoj ljudskoj tradiciji na skokovito duhovno sazrijevanje, konačno i kako on ipak  po vjerovanju putuje na zapad, pomislio sam tek logično “pa zar još nije gotovo ( s tim našim sazrijevanjem). Pa očito nije. Putuj, dragi, u svojem oklopu sjajnom poput onom iz literarne memorije na španjolsku konjicu, znam kako ti je. I još sam mu ponešto rekao a ponešto i, ishitreno perceptivan, shvatio da je on meni rekao pa smo se rastali kako se putnici i rastaju, srdačno i s ono malo veselim  cinizmom nadograđenom srdačnošću. 
A vama dobro jutro, gledajte oko sebe znakove i tumačite ih strogo ali bar dvosmisleno. Samo tako ćete ih razumjeti u punini ako ih čitate dvosmisleno ali ne previše razbarušeno. I provedite dan ugodno i u introspekciji, pa vidite kako se oblači negdje iza prijevoja. Pa neka bude barut suh, pogled bistar a krajičak usana spreman da se tek upitno nasmiješi.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara