Kolumne

Dobro jutro 13.8.2019.

Kad nešto uistinu želimo i volimo, mi ulažemo u to svoju energiju i planski i stihijski, činimo to svjesno ali i kad spavamo. Jest nadarenost tu bitna i pokretačka ali ona je više motivans nego građa, najbliže bi bilo reći da nas ono što nepodijeljeno volimo obuzme, može to izvana djelovati u nekoj mjeri i opsesivno. Svaki se pravnik sjeća polaganja pravosudnog ispita koji je najopsežiji od postdiplomskih stručnih ispita. U zadnjem mjesecu osobito, bude ta priprema (sve da si juristički genij) tako neprekidna da ljudi i spavaju sa nekom od skripta, nabrajaju te stotine podjela i defincija dok su na toaletu, trče, jedu ili u polusnu jer je obim te građe veći nego će je ikad imati u memoriji a motiv je naći se s druge strane crte koja je sasvim puna i odvaja formalne mogućnosti koje su vrlo skučene i one praktički neograničene (i ja sam tako, suspendirao sam svoju karizmu, sarkastično kažem, i prolazio sasvim opsadno stanje). Tako i posebno u sportu, poslovima koji su veliki projekti ili ljubavi, ratu konačno ili zdravom načinu života koji će nas preporoditi i od pikničkog debeljka učiniti opet juncem i atletom. Ali najvažnije- to su sve sasvim obične ambicije! Da, ogromna energija i žar trebaju za tako obične i standardne pomake….ne neke koje su pogodne za biti tema šansone ili sage.

Pomaci ili djelatnosti koje su ovozemaljske i praktične traže puno, ono spektakularno i eksplozivno kreativno, ono ingeniozno i veliko….to je šlag na torti čije kore moraju biti posve stvarne i čvrste građe. Pa mi da bi bili literarni vješci trebamo bar raditi u knjigovežnici da bi se prehranili prije, pa da bi bili pomorci koji otkrivaju nove kontinente moramo….moramo imati bar brod od devet metara i razlikovati buru i maestral, da bi pobijedili na Grand Prix u nečemu moramo proći stotine kvalifikacija prije i zaliječiti stotine ozljeda.

Zato neka nemamo otpor prema običnom da bi dodali u priču neobično. Jutros pod rukom nosimo plug da bi u zadnjem krugu izvadili dirigentsku palicu i po njoj ušli u svoj zenit, što sad. Devet i pola desetina genija padne prije nego dođe u priliku to biti uistinu samo jer nisu dovoljno puta svoje rukopise nosili izdavačima pješice ili konjskim tramvajem i postali jalni i ogorčeni.

Dobro vam jutro! Ustajmo i u polje okopavati kupus. Vedri i neumorni, nesalomljivi atomi duha.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara