Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 13.7.2020.

Nešto sam davno počeo primjećivati, možda i na malim stvarima. Vjerojatno je to beskorisno, vjerojatno je beskorisno i o tome pisati i osobito javno. Ali hoću. Postoji način na koji kad želim(o) nešto pa to onda i bude ili baš zapinje ili nikako ne bude ili naglo bude. Ali ne zato jer sam želio na neki način pa su moji postupci bili u skladu s tim a oni su doveli do ishoda. A najviše bude kad nešto želimo predano, s radošću, bez grča i sa znatiželjom ali spremni prihvatiti da tako i ne bude. Nekad nam se i učini da to nije pravedno tako. Mogao bi puno napisati o tome ali sad ili pijemo kavu ili se spremamo u ponedjeljak a ja pišem za uz kavu i spremanje i zato ovo i spominjem a zato i ne spominjem dublje ili opširnije. Ali je tako, počeo sam prepoznavati iz toga kako želim i kako stvari stoje, i za druge koliko mogu doprijeti u osjećaju kako netko želi, i bitno je….događa se u nama. Naravno, nije baš moguće utjecati na ono u nama tek tako pa je tu krug zatvoren, zar ne? Ali je moguće razumjeti više, dok je još u nama. I nije ovo nešto novo, oduvijek se to znalo ali eto, čovjek si tu pravilnost može na svoj način sebi približiti, gotovo ne postoji duhovnost koja ne dovede do ovoga što tu opisujem, u abrahamskim religijama svakako.

Fotografija je s Krka, iznad Krka dakle. Dobro vam jutro, letači ovoga jutra. Raširite svoja krila i krenite, u dobroj vjeri i bez grča, u dobroj želji i s temeljnim – ja idem pa kako nam bude. I hvala što čitate Odjek, veseli me, vuče, ali kako mu bude.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara