Kolumne

DOBRO JUTRO 13.5.2021.

Vidim nekad, dok je još svjetlost rana, tiha i mliječna, kako se predamnom, nad granicom jave i sna, ukaže tamnim prošaran, bijeli golub. Boj se nas ljudi, dragi. S nama nikad ne znaš, ti letiš iz svojih strahova, mi ne letimo iz svojih. Ali tako, osjetim kao malo tko, bića, što uz to sneno ušće jave žive. I ona mene osjete, prepoznaju na meni sjene mojih životnih strmina, kiša i glaukoma. Prolete blizu, osvrnu se ili ne, pa mislim. Možda i ja na toj granici živim. Dobro vam jutro, oba svijeta. I prijevojima i kotlinama, što ih u polusnu na čas vežu. Pa tko pretrči se sasvim probudi, a tko zastane bude danima zaljubljen, naivan i hrabar.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara