Krajem godine postanu ljudi sebi pritisnuti i krivi, svojim nedovršenim ili nenaplaćenim poslovima, svime što je drukčije nego su mislili da bi trebalo biti pa bilo da je to drukčije zato jer nešto nisu mijenjali ili baš jer jesu, ljudi kompromise doživljavaju teže i postajali bi djeca a nisu. Krajem godine raste u ljudima potreba ispod svjetala okićenog grada biti dio onih prizora sa čestitki koje se šalju poštom i za koje im sve dovikuje da su prirodno tu a da su im, baš njima, putem ispali, prokockani, zaboravljeni, oduzeti, postaju više sumnjičavi, rahli i bolni i nad njima stoji veliko- gledaj kako su drugi ljudi sretni. I uistinu, sa svih strana zvone praporci, škripe saonice, sobovi, i govore da je svuda i drugima sve baš tako a njima nije. Sa stola u uredu prvo zacrveni papir u koji se zamataju čokoladne figurice Sv Nikole i kasnije ne popuštajući raste u i oko njih to- gledaj kako je sve dječje, koliko je mirno i svečano, snijeg škripi i osjeća se miris kolača, sasvim odrasli i čvrsti ljudi vrate se u vrijeme koje i nije bilo baš sasvim takvo ali bi sami držali s obje ruke neku igračku i penjali se u tramvaj uz obećanje da će je razmotati tek pod jelkom. Istodobno drugi jednako osjetljivi i tronuti ih mimoilaze ili traže od njih nešto a jednako osjetljivi i nerazumni i tronuti i jednako misle da im je netko oduzeo djetinjstvo i uveo ih u domino kompromisa i izdaja, pogrešaka i udaraca a da je moglo biti drukčije. S novogodišnjom noći otprilike ovo će dočekati svoj vrhunac i za tjedan dana će se sve raskititi, ljudi će opet postati nesavršeni kakvi su i uvijek ali će to lakše i vitalnije nositi. Pamtit će neku krivu riječ ako su s nekim bili ili baš da nisu bili, sve će opet biti obično i bit će manje važno, dobro i najviše će biti samo činjenica da je sve prošlo. I oni koji su bili sami i oni koji nisu i u kakvim god sastavima, okolnostima, raspoloženjima bili, svi će biti manje krivi, manje zaneseni i naivni, počinjati mjesečeve dijete, završavati poslove i započinjati nove, vraćati se u Njemačku ili samo otići u restoran brze prehrane ili dućan a neće ih blagajnica u crvenoj kapi gledati i misliti- evo kako je ovaj sretan a ja nisam i krpam kraj s krajem, i obratno, gledaj, ona će poslije posla biti okružena toplinom, cikom, mirom, Chopinom, a ja neću, ili već kako.
A vama dobro jutro, budite dobro i smireno, budite trijezni i odrasli, ne budite, i tako će sve biti dobro. I čitajte Odjek.
Dodaj komentar