Kolumne

DOBRO JUTRO 13.1.2020.

dav

Nemojmo se libiti biti refleksivni i subjektivni a dok ne razbijamo ili baš gnjavimo ljude možemo biti i spontani. Dobro, ako vozimo trajekt ne možemo slušati Šostakoviča jer nam je tako došlo, potezati iz boce i krivudati pa kotrljati putnike ali za svoju dušu možemo i biti spontani. Evo i primjera kako se to uklopi. Par dana prije mog rođendana (a danas počinje tih par dana prije) ja bistrim poslove pa nešto završim a nešto djelomično ako ne mogu više ali svatko zna da u slijedećih par dana ne prilazi osim s konjakom i cigarama i ako smo bliski pa i tada da ništa konkretno ne pita nego tek iz metafizičkih, općedruštvenih ili strogo protokolarnih tema i područja. Ne spadam u suvremen svijet, ne raspremim stol i izvadim naglo kanape i bocu Fante pa ponudim onom tko naiđe i za pola sata pobacam ostatke u najlonsku vrećicu pa nastavim sve dalje…u tih par dana budem teatralan, egocentričan, i patetičan kao umirući Giacomo Puccini ili bar kao lord Mountbatten kad recitira The road to Mandalay a razdragan kao koncert Šemse Suljaković u rukometnoj dvorani. E sad, jasno je i da postoji puno drukčijeg ove godine i iz više objektivnih razloga će biti i sve drukčije i tiše…mada i subjektivno bliže mojoj ideji svega. Zato ne mogu jutros uskliknuti Dobro jutro tako gromko i bodreći kao inače, pa dobro, i nisam ja servis za emocije sa svrhom, neki top za snijeg koji puca po skijalištima ..kao i nitko drugi. A osobito vi, redom odrasli i smireni ljudi.

Ali završavajmo svoje kave i utonimo u dan, u njegove brzace i virove, uronimo svak svoje veslo i zapnimo sad. I dobro vam jutro znani i neznani, junakinje i junaci, i dezerterima života jednak pozdrav jer i to je dobar odabir, i burevjesnima i jasnovidnima i zakašljanima i svima dobro jutro. A najviše stradalima od potresa tu i drugdje i svugdje.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara