Kolumne

DOBRO JUTRO 12.7.2021.

Ponedjeljci uvijek stvore neki pritisak, pritisak uvijek otpusti neko oduševljenje, trzne sve u meni kao lokomotiva kennedyjevka, zavrti to i radilicu, pa makar kako to izgledalo, i u čemu se god sastojalo. Od tog mehanizma se teško mogu odučiti, dijete sam te jednostavne mehanike, u kojoj su uzidani postulati kakvi su se umnožavali po suterenskim kopirnicama jakog mirisa tiskarske boje.

Na ovo, kad ti motivacijski cilindri zaplešu i zazvone, oni povjeruju da će se nešto izvanredno dogoditi, pa već dobro ili loše, u toj mješavini opreza i nade, očekuju neki obrat, a…obično učini dan neku brazdu, ili iskopa kanal , koga će se pola , do ručka, samo urušiti. Ali uporno, iznova, i ponedjeljci, i jutra, i kvartali, počinju baš tako.

Dakle, dobro vam jutro, neimari svojih neumornih sanja, laureati svojih samododijeljenih priznanja i ohrabrenja. Idemo, neka nas pokrene lupnjava naših dizelskih motora, razbudi i rastrese njivama, knjižnicama, i aulama naših životnih učilišta.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara