Sjećate li se kako ste, davno, davno, na školskim priredbama čekali bez daha…kad ćete udariti činelama, nastaviti recitaciju, ili već kako pokazati da se na vas može računati? Da. Bez daha bi čekali naš nastup, i bojali se da ne “prespavamo”, ili ne počnemo govoriti, pjevati, ili prerano ne udarimo činelama ili onim trianglom, i osramotimo se doživotno.
A gle sad, sad moramo na sto stvari paziti, i ako što propustimo ili udarimo u krivu notu….ma, pa kako se samo u politici sramote, pa još kažemo “populizam, dobra karta”, a stajali bi u kutu deset dana za komadić toga što je u ovoj dobi danas ok, i nikom ništa.
Sloboda je odlična, ništa nije bolje i važnije. Ali buraz….koliko tek možeš biti glup. I nije sloboda neka nekažnjena zabava, sve te dohvati što serviraš, kad tad. Nema veze. Idemo biti slobodni, a da opet nismo najgori. Dobro jutro, odrasli moji, naprijed!
Dodaj komentar