Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 12.5.2021.

Prelazimo rijeke, granice, zone utjecaja. I zatiču nas jutra, dijagnoze, ljudi… osvane, ponekad i naglo, nebo boje zaboravljenih balatonskih crkava, nabreklih od vremena, vlage, i sjećanja. Tu smo pobacani, u prostoru koji čitavu vječnost prekrajaju i prekucavaju, koji nikom nije preduboko u srcu, a stoljećima je ta katastarska hrpa karata tek šaka onih žućkastih malih utega koji se bacaju na vagu u zadnji dan velikih svjetskih kongresa i sporazuma, kad su već svi nervozni, neispavani od pića, i umorni.I tu se gnijezdimo kroz eone, među mrtvim željezničkim krakovima i šikarama dunavskog sliva, među krškim ponornicama, među emisarima i prorocima, nosimo si kolače o vjerskim praznicima, palimo si kuće koje smo jučer skupa betonirali, vjerujemo u boje, biramo one naše, one glasnije, one koji se pozovu na kolonu koja nam je djeda odvela od pluga, obukla mu čizme, i negdje ga sahranila ali opjevala. I pišemo uvijek iznova povijest, operetnu i lažljivu, pretjeranu, namjernu kao seosko ogovaranje. Ginemo i ubijamo za vođe i generale čija prezimena i ne znamo pročitati, ili ih svojatamo, a Bog zna čija su, od kad, i koliko išta od svega uopće stoji.Pa dokle. Kad ćemo te moždane viroze prerasti i, jednostavno, živjeti bolje. Dobro vam jutro, vijci kraj pruge zbog kojih detektor pirotehničara zauvijek zvoni. Eto, bar dok dišem ću vas moliti da saslušate ponekad i neku moju istinu o svima nama. Manje naglu, manje ishitrenu i, ipak besplatnu. I koja ne traži da budete lažno veliki, a ne želi da se bojite biti mali. Čitajte Odjek, idemo u, svak svoje a svima zajedničko, kišno jutro ovog umornog svijeta.