Kolumne

Dobro jutro 12.5.2019.

Polako i na prstima, oprezno sviće nedjeljni kišni dan u Zagrebu uz Harbour lights, Those were the days i Veru Lynn. Čuje se kroz prozor uporan i tih, opuštajuć zvuk kiše. Nes je snažan, dim Winstona je sedefast i gust, ponovim u čas što i gdje još trebam kupiti za ručak i gdje ćemo parkirati sutra predvečer, ja to ponavljam ne jer bi inače zaboravio naravno. Baggins me gleda strpljivo ali posve budno, svojim opreznim a hrabrim, sebičnim a sklonim pogledom koji ne miče s mene. Dobro vam jutro i dobro jutro vašim gradovima i jutru što ih obilazi poput mljekarskih kola što ih prate ulične mačke i pogledi ranih šetača.

Osjećam se jutros u luci, možda i nisam neki krstaš nego omanji razarač zdepast i naoštren, možda i ne bi to bila zadnja riječ tehnike nego plovilo godišta čiji hidronalij je probio garantne listove i možda su ti bokovi vareni i krpani stotinu puta. Ali je ipak brod i od dvadeset Boforsa dvofuntaša dva su uvijek dežurna i ne spavaju, topnici za njima sjede ležerno i kartaju kako iskusne bitange čine koje su prošli svega, i sve je mirno i tiho, sve se tek jedva vidljivo ljulja i drijema, sve je sasvim živo i prisutno. I sve je stegnuto i spremno za ponedjeljak da ih probudi reski zvuk trube.

Dobro vam nedjeljno jutro, vi ljudi brodovi, vi što vas nose struje a vi im ne date. Dobro jutro vašim životima i sudbinama, vašim gladima i čežnjama, vašim rutama i brazdama što ostavljate. Dobro nam jutro svima. Pucajmo od snage, mačke i mačori svijeta.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara