Kolumne

Dobro jutro 12.4.2019.

Naviku fotografiranja stekao sam u propulzivnoj a ukočenoj prvoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća, još na metalnim i teškim aparatima iz sovjetske epohe (FED-5, ZORKI-4), ali i strast pregledavanja metar visoke hrpe obiteljskih albuma koji prikazuju prizore od kraja pak devetnaestog stoljeća i nekih se jasno sjećam jer su me, različito oštre i tehnički uspjele, privlačile stavom tijela, bojom ili nečim što ne znam objasniti. Mi bi iznosili često te albume gostima, poslije ručka, to je bilo vrijeme i seansi dijapozitiv fotografija Irana, Peruče ili jednostavnih fotografija Zagreba i mojih naravno u stotinama poza pred Citroenom DS ili Umjetničkim paviljonom, poštom u Makarskoj ili spltskim Bobisom.

“Papirus” se zove novosadska agencija za prijevode ovlaštenog sudskog tumača kojem sam gurnuo pred restoranom Sat poslije zajedničkog ručka i po kiši jučer u ruke svoj telefon pred Petrovaradinskom tvrđavom i poslije slao s benzinske stanice s loše wi-fi veze najboljem njihovom advokatu uz ” pogle, slikao nas Rajko, kaj nije dobro?”. Lovorka i ja, njeno “tam stani, tam se bolje vidi Dunav, kužiš”, ona me jedina i nasmije u sekundu a i puno toga jedino, sve sasvim u duhu časa okidanja za čiji otisak virtualne fotografske iako pokisle ploče znam da će ostati istaknut među tisućama naših slikovnih uspomena baš po ad hoc spontanom poziranju koje sadrži čitav taj dan koji je stvorio sasvim amaterski dokument u kojem su mi među zubima koštice malina preostale od deserta, pred nama put natrag u Zagreb, mnoge slojeve u našem raspoloženju koji ga čine upravo tada i tamo posebnim, Zeitgeist koji sintetizira sastavnice “spirit of the age” od sasvim osobne razine do makrodruštvenog a što uvijek doda prizoru svoju svjetlosnu lazuru na granici primjetnosti. Ima i Straussa u toj pozi i Janike i BBF-a i sasvim rockerski izbačenog ramena i opuštenosti koju daju srednje godine, ima i da fotograf nema sasvim mirne ruke upravo jer razdragan sudionik ukupnog ..sve je to u zbroju više nego precizan presjek trenutka.

Fotografirajte se, objavljujte i čuvajte uspomene, živite život, baš vas briga. I čitajte Odjek! Dobro vam jutro svima.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara