Kolumne

Dobro jutro, 12.1.2020.

bsh

Rani dani. A zapravo su oni klica svega kasnije. Knjige sam vidio, i najbajkovitije, samo kao priručnik za ono što će jednom biti, stvarnost sam vidio, i najstvarniju, samo kao sirovinu za ono što će jednom biti napisano. Da, ja sam bio okružen policama punih knjiga kao dijete koje jesam neumorno  čitao, ali više sam vjerovao  bilježnicama u koje sam sam upisivao svoju ranu  viziju svijeta koja se zasnivala na svjetlucanjima među ruševinama rimskih razvalina i dolinama kostiju skršenih barbarskih plemenskih velikaša. I nisam išao na skijanje ali sam na pony biciklu krao kukuruze i vozio s drugim dječacima, tada preko pola grada, da bi na ovom jezeru lovio štupsere i kedere… nekad i sam, i tražio Lady of the lake da mi uruči čaroban mač kojim ću se probijati stvarnim životom što me čeka i  koji sam vjerovao kako mora biti nemiran, tajanstven i opasan i besprimjerno lijep. I tako, život baš  usliši sve naše duboke snove, ali učini on to doslovno i mehanički. Meni nije štedio koljena i laktove i kitio me modricama. A opet, dopustio mi je i da zadrži tu svježinu stajanja jednom nogom u školskom dvorištu a drugom u uzbuđenju stvarnog svijeta koji je uistinu nosio i atrakciju onih stripova koje sam htio da budu tek nacrtani i koji su istodobno i uzbudljivi i mistični i romantični.
Dobro vam jutro vi krojači svojih mornarskih odijela, vi nikad umrle čestice znatiželje koje se iskradaju poslije ručka lutati pejzažima uz prugu i tražiti ulaz u neki Put u središte zemlje ili trnje kupine što krije zarasli Camelot, ali takav kakav vi vjerujete da jest. I bit će, baš takav, i jest. Jer svijet jest baš takav, hodanje po tetivi što spaja maštu i nijemi građevinski materijal suhe stvarnosti.Dobro vam jutro, budite se u ovaj poseban dan, svaki je poseban, svaki je nova epizoda stripa što se čeka pred kioskom a koji ste si sami crtali. Ali ga ipak trebate platiti. Još kako! Ali ipak. Ali ipak.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara