Kolumne

DOBRO JUTRO 11.5.2021.

Fotografija prikazuje Bagginsa u svojim prvim danima slobode od azila, ali i građanskog života, u herojskom pejzažu kraj Save, 2015. Šest godina kasnije, nije on niti vidljivo ostario, niti stekao građanskih navika. Pozira s Marijanom ponosno, spava često i na leđima, pa hrče, kad ima priliku trči brže od vjetra i skreće pod pravim kutem kao nadaren a nepriznat latinoamerički nogometaš, niti dana bilo koje bolesti još nije doživio, i ima isti, neotesani, razdragani i egzistencijalni vitalizam. Pa i ja se pitam, koliko nas je sve naša prva priroda zapečatila, koliko nas i međusobno, ponekad, privuče i učini mistično bliskim. Jer kad stisnu obaveze ili neprijatelj, i ja sam na sličan način vitalan, kao u prvim danima studija blizu Tvornice duhana Zagreb, gdje udaraju zvuci vlakova i rastu kraj pruge trešnje, a ja s lulom nabijenom jeftinom a jakom Banatskom ružom, kujem svoje planove proboja i uzmaka, pečem krumpir, potežem iz boce Babić, misleći da bi i Beethoven tako. I uvijek je negdje pri ruci Schiller, koliko i u Marijani još huče ranoherojski romantične šetnje Boninovom. Ako se voda digne , svi mi na prvu liniju šaljemo ono u nama što je najhrabrije, najnačitanije, i najraščupanije. I ovaj čas čuje se tu Polonaise héroïque, dok izlazi sunce daleko nakon su se te prirode kovale, i ljudske, i pseće, i svake.

Dobro vam jutro, ne dajte se.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara