Featured Kolumne

DOBRO JUTRO, 11. 4. 2020.

A kada sve zamre i zašuti, zadubi se u nama sve u tišinu i otpusti, raznesu ptice  sve što nas muči, gladni i prevrće.. Ostajemo tada kao mi, baš pravi mi, nepomični i stabilni mi tihi i nedodirljivi  kao dno jezera. Iz tog mira na koju nas god stranu i kad misterij te tišine odnio mi smo kod kuće.Jer u miru što živi ispod svih struja i iskrenija nema životnih gladi, nema vremena da klokoče i brza, nema straha i groznica. I stalno taj mir nosimo u sebi. I stalno iz njega opet krećemo. Krećemo gdje nas odnesu ili puste nevidljive ruke koje su pogaču svijeta  i zamijesile iz prvih kaosa.
Dobro vam jutro, uz tek čujan zvuk grlica s našeg ukupnog jezera. Što prate sve ljude koji su ikad, koji će ikad, hodati zemljom. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara