Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 11.1.2020.

mde

Kad padne snijeg, naglo i nedjeljom, povežu se ti kristali neprimjetno i čudesno u preludij Rahmanjinova u neke krivudave vremenske lance. Pa povežu važne i nevažne slike različito lijepe i stare i one izranjaju pa tonu i opet se vraćaju kao kartonski dupini na cirkuskom vrtuljku što je davno gostovao kraj Save u doba kad smo stari i ja petama Planika gojzerica razbijali na nasipu zaleđene lokve da se tko ne posklizne i tako spašavali svijet. A ja bi trčao naprijed da ga spasim što prije, osvrtao se i smijao i čekao nestrpljivo da završi prvi stavak mog života i čekao da se vratim na pohanu piletinu i ajvar i legnem pa čitam Princa Valianta.

I pomislim na Petrinju i Glinu i da je tamo pao snijeg i da je stislo i kako će sad ljudi, i na Bihać, i na moje osječke dane nekad davno pod granatama, i sebe u njemu, Purgera od sitno preko dvadeset i kako grmi i prevrće a u jednom džepu stišćem pljosku šljivovice a u drugom preteže Makarov, i na studentske dane i sobu s visokim stropom punu žohara, i na Valjevo par godina prije i čekanje da krene autobus za Beograd a ne zakasnim na vlak i s obe ruke jedem burek. Sve se to pojavljuje i nestaje dok Baggins vuče između dva drveta i maše repom i za čas ću kad se vratim i otresem visoke cipele uskoro otvoriti neki Cabernet i pričati kako je bilo nekad, kako će biti. I opet me melankolični Rahmanjinov vratio u danas svojim podvodnim stazama i hodnicima kroz breze i tiha svjetla ulične rasvjete.

Dobro vam jutro, ponedjeljak je, udahnite miris kave pa krenite u njega, u svoj tvrdi i mjerljivi svijet, ali ne preduboko. Šaku vremenskih žetona ove kockarnice koju zovu životom trošite razumno koliko morate. Ali ne preko toga, neka bude za Etudes tableaux Sergeja Vasiljeviča, za ploče što se njišu kad se vrte na 78 okretaja i prolaze kroz decenije kao od šale. Kad već nisu za drugo.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara