Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 10.7.2021.

Macu sam fotografirao jučer, kako se igra, dok smo čekali ribu u jednom  vrtnom, dobrom restoranu nedaleko zgrade televizije, malo pojačao kontrast, sad sliči na… takve su nekad bile razglednice s pesekima i  macama, za nas djecu. Iste takve, kakva smo i mi bili djeca, u bijelim štrikanim odjelcima i kapama, dok smo se još držali za kolica i nesigurno hodali.

Možda sam ja vidio i pamtio na neuobičajen način, ne jedinstven, ali posebno asocijativan i razliven, netko je već pokazivao drugo, ali ista je ta struja, ta pogonska jedinica, koja nas je sve gurala, pa bi nekog i prevrnula, razdvojila, dovukla ili odgurala u nekom smjeru. I nas, i ovu macu, i sva bića što žive ili su nekad živjela. Jedino je nama najvažnija ta naša perspektiva, koja osjeća glad, strah, i neki čudan ponos da smo, eto, mi nešto diplomirali, napisali, negdje ratovali, ili nekog odhranili.

A sve je to tako nebitno. Jedna ukupna pumpa gura i otkucava, a nas je zapalo. Nemojte biti ponosni, nemojte biti ponizni, oboje je… glupo je. Samo osjećajte tu rijeku života i sudbina, u kojoj  smo grana što ju ta beskrajna voda nosi.


Dobro vam jutro, neka vas prati mir. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara