Kolumne

DOBRO JUTRO 10.7.2020.

Mobilna tehnologija omogućava Handelovog Mesiju ili drugu glazbu prema ukusu i potrebi u jutarnjoj šetnji sa psom ili na trčanju, omogućava objavljivati kojekakve misli i tekstove koje u doba gušćjeg pera i tintarnice nisu mogle …odmah pred ljude. Naravno da je to, kao i sve što širi mogućnosti, bar dvosjekli mač. Ali ja to tako volim…

Propjeva u meni cjeloživotna čežnja doprijeti do svakoga i vući ga za rukav i pokazivati izlazak sunca, govoriti što sam noćas sanjao ili shvatio, to me privlačilo još kad i nisam mogao vući za rukav nego za nogavicu. Najgore, tek u drugom redu je to glad za samopromocijom a u prvom je želja za promocijom , onog što me oduševilo, ono što me ljuti uglavnom složim u unutarnji džep i nosim sa sobom da me grize i obratno. I ta potreba nesebičnog dijeljenja hrabrosti i poticaja nosi tri paralelna i neprimjetna uvjerenja – da ćeš proširiti svijetom nešto dobro u što vjeruješ pa će to učiniti svijet boljim, da si ti zato taknut nekom svojom svrhom koja će te pričuvati od nevolje i zasjede…i da postoji nešto veće od nas. Pa i nije to toliko loše. Loše je onda kad pomisliš kako si zbog svoje navike postao dio neke posebne kaste, netko u tipu srednjovjekih derviša ratnika ili pohodnih jezuita, ja u tipu onog što je bila firentinska signoria ..to je povijesni izraz o kojem se dugo spremam pisati opširnije u temi o isprepletenom individualitetu i općem interesu. No!

Dobro vam jutro ovog petka, dobri moji. Evo se nazire bova subote da se na njoj odmorimo mi plivači ovog tjedna kako bi od ponedjeljka plivati dalje. I hvala što me čitate, ta činjenica hrani u meni sve dobro i loše što je toga gladno. Naprijed!

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara