Kolumne

Dobro jutro, 10. 3. 2020.

Svako jutro ja reuspostavljam neki racionalni i razuman optimizam koji će istrčati među ljude između kojih vodi dnevni plan kretanja. Gdje  su oni tako racionalni i domišljati mene  ne treba a ako su pretjerano iracionalni i rastrzani opet je nemoguće, tek među približno sličnima ima prostora i to vrijedi tako za svakoga. Vidite ovaj prizor, on shvaćen alegorijski a ne doslovno opisuje baš ovo što sam napisao. Tako i u pisanju i u svemu, ovo što ja pišem traži vrst srodnosti u razumijevanju za vas i gdje sam čitač jednako tako. Ne preveliku srodnost jer je ona intelektualno ili emocionalno incestuozna i dosadna niti preoskudnu jer tamo struja ne teče.
Ali mi se prvenstveno međusobno privlačimo atmosferom a ne sadržajem, ne jer sadržaj nije važan nego jer je atmosfera bitan dio sadržaja. Zato bubnjeve Burundija ja razumijem kao i Hessea a većinu motivacijskih govornika ne jer oni ljude uče kako prodavati usisače a ne više od toga, meni je to strano. I oni koji vole kako ja pišem to vole jer im daje moj način pisanja u danu jedno pribježište u zdrav razum izgovaran u onom omjeru srednjoeuropske rezerviranosti i univerzalnog nagobskog intenziteta, kao mješavina duhana ili vrst kave. Nije li tako? Zato skrojite svoj dan kako vam odgovara najviše pristupom i atmosferom i uskliknimo Dobro jutro onako kako nam treba. Onako kako volimo, razumijemo i kako možemo. Dobro vam jutro moji prijatelji. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara