Kolumne

Dobro jutro, 10. 2. 2020.

bsh

Jutros, i pred početak novog tjedna, nešto meni dugo važno i zanimljivo. Fotografija je od sinoć, s jezera, nekom romantična, nekom mračna a nekom herojska ali.. to jest tema.Zamislite one periode kad život od vas traži nešto više, recimo da promijeni ono što bi zvali odnosom snaga, jednostavno da nije komotno ono što trebate učiniti ili biti i ne možete to s redovitim zalaganjem. I vi počnete osjećati da trebate izvanrednog sebe, sebe koji će drukčije nego lijevom nogom i s, eventualno, malo upornosti. Kakav je taj drukčiji vi, to je pitanje. Vidite, tu se s vremenom mijenjamo ako se mijenjamo a drugo, tu ne možemo birati jer ta predodžba nastaje u nama bez ikakve volje, taj odgovor na zahtjev da trebamo biti takvi i takvi u okolnostima kad već od rova do rova razvlače telefonisti žicu a i dijeli se masnija hrana i štampl rakije i sve govori da neće biti tek tako.Ovo se da najbolje opisati bojama, jer izbor je, prvo, da treba tamniji, više vučji vi. Jer da nema tu šale, jer da se nećete život i vi maziti i fair play ne stanuje u ovoj epizodi serije. Druga je mogućnost da dapače, da treba svjetliji i ispršeniji vi, prvi je pognute glave ali ne pognute od podvrgavanja nego od spremnosti na skok. Drugi ne skače nego hoda ravno kao pravi junak.A treći je gol, on jednostavno raširi ruke i suočava se i sve nas sa time gdje smo i ne zadrhti ali niti tiho  reži kao prvi niti se isprsio kao drugi nego samo gleda.Evo malo za razmišljanje o “kako vi” i nemojte ubaciti pregovaranje jer sve troje može biti u dimenziji pregovaranja a jednako je slastičaru, bolesniku ili kapetanu u pomorskom sudaru. Naravno, ovo možete postaviti kao pitanje kakvog saveznika želite jer to je isto pitanje.
Dobro vam jutro, ponedjeljak je i htio sam vas pitati o ovome. Dobro vam jutro i svako dobro želim svakom od vas. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara