U prvom satu nedjeljnog jutra okreću se elise i radari u meni posve nečujno i bez kakvog otpora, oni zahvaćaju zrak i prolaze prostore mirno i živahno, na rubu čujnosti stoji Handel i njegova Glazba na vodi, mene kao “ja” u takvim jutrima i nema a i inače ga je sve manje nego ga premještam kao kartonsku figuru za potrebe biti lažna meta i kulisa, pa djelatna je sila ukupnog sasvim druga. Oko osam tek će zabrundati plamen kao na razbuđenom Rolls-Royce Merlin ako bude trebalo ali do tada bit će zupčanici, žice i ventili u strojarnici stegnuti u četvrtinu stupnja precizno i mekonogi izviđači već na smrekama i tornjevima od kud će usmjeravati paljbu i pravce nastupa i izvlačenja, sve je lijepo, mirno i kromirano, toplo i razumno a sve uistinu razumno pozna i prihvaća nerazumno kao dio svog svijeta jer inače ne bi bilo razumno nego slijepo i nasilno.
Ovo opisujem da bi vam preporučio tu ugađajuću, usklađujuću, prozračnu i dalekometnu prirodu prvojutarnjeg mira, njegovu mentalnu gipkost iza kojeg mogu cilindri zaplesati kao pastir Kostja i razmahati se zamašnjaci vašeg dana kao George Foreman nad sirotim svojim protivnicima.
Ali potom…nakon se ulje u vama rasporedi i zagrije, nakon što ste mislima i srcem dotakli sve što i tko vam znači, popravili saveznicima čvorove na kravati i prošli među stražama oponenata, vi namignite orkestru- vrijeme je.
Dobro vam jutro uz ovaj fantazmagorijski odlomak sasvim vjerodostojnog veselog priručnika, neka vas prati veselje vaših utakmica, vježbi, ceremonija i zadaća, budite dobri, blagi, okretni i neustrašivi. Dakle mudri. I volite, prije svega volite.
Dodaj komentar