Kolumne

DOBRO JUTRO 1.7.2021.

Gledajte samo, mjesec, jutros rano, prije pet. Kao neki tihi brahmanski paž, što je živio davno i kratko, vješt u računu, plesu, i poeziji, pa ga je pokosila bolest, ili nečiji bakreni mač u trenutku bijesa, uz Ganges. I nebo slikano bojom breskve, tek usput, dok ga sunce sasvim ne preuzme.

A mene čitava ova godina uporno mijenja.. oduzima mi moju tešku i konkretnu prirodu, ohrabruje onu mudriju, strpljiviju, i tišu. I one se mimoilaze u nekom hodniku, prva još zadihana i još potrebna, skretničarska, teškog koraka isluženog austrijskog Feldwebela što miriši na luk, strojno ulje, i garež, i ona druga, primjerenija, koja ga nagovara da odahne. Pa gleda da sve riješi bolje i s više tinte, i perorezom, a da manje viče i zgraža se. I one se već dugo tako guraju, gaze jedna drugu po prstima, i sto se puta prva progura i vrati, a druga ju preskače, smiče se, popravlja joj revere, i smiruje ih obojicu.

Dobro vam jutro, prvi dan sedmog mjeseca, baš ljetnog. Gledajte jutrom mjesec. Kave svoje pijte, čitajte Odjek, moj mali dnevnik pisan na unutarnjoj strani željezničarske brošure.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara