Ne prestaju se izmjenjivati noć i dan i godišnja doba okreću svoj rasklimani škripav zupčanik, i godine, ne staju niti kalendari naše životne povijesti. Nositelji svojih genetičkih legata i zapisa, kroćeni i hrabreni duborezima i pirorafijama naših godina, svrdlamo mi svoje prezente uporno poput kapi vode što se razbijaju u vapnenačku stijenu ali i ostavljaju traga.
Kad je sunce nisko pa izlazilo ili jednako pred zalazak, bacaju boje, i priviđaju se atmosfere onih filmova zbog kojih su nam obrazi osobito trnuli i oči osobito plamtjele i svrbile kad bi se vraćali kući nakon kino predstava i u koje smo osobito vjerovali pa nas nije puštalo satima, filmovi koji su obilježili tetovažama kožu naših suptilnih tijela dok je još bila meka i podatna. U našim danima i vrevama ti su filmovi ostali, njihove prijelomne scene i završeci, glazba iz zvučnika Rudi Čajevac i imena glumaca na odjavnoj špici koje i nismo znali ispravno pročitati, hodali smo ka izlazu preko prevrnutih škanicala kokica među uskim redovima sjedala, čula se Meri Cetinić, a mi smo još upijali i proživljavali što nas je proželo i otvorilo.
Ne prestaju se izmjenjivati noć i dan i godišnja doba okreću svoj rasklimani škripav zupčanik, i godine, ne staju niti kalendari naše životne povijesti a sve je još i opet tu, i sad kad smo daleko, kad su sasvim druge nade i brige, strepnje i hrabrosti u nama.
Dobro vam jutro, vi nedosanjani i hrabri ljudi, moji neznani suborci i kauboji, učiteljice iz dalekih grofovija i lutalice što odlaze u zalazak sunca, Ben Hur i sinbadovski mornari sa sedam mora. Evo će dan, petak je, diže se njegov od dima težak zastor i zuje već projektori vaših malih sudbina o kojima neće ništa nigdje pisati. Osvanite veličinom vaših mladih duša žednih ljepote i naivnih i nerazumnih ali beskrajno još živih i zaljubljenih. I čitajte Odjek, on vas razumije drukčije, on vas zna besramno toplo i duboko.
Dodaj komentar