Kolumne

DOBRO JUTRO 1.2.2020.

Pa i ne želim jutros pozdraviti dan s nekim motivacijskim pokličem i pamfletom, s “možete vi to, ljudi” kako to rade američki video prilozi iz teretane ili ispred burze s ljudima hrapavog glasa i proteinskom građevinom betoniranim ramena koji viču i galame i bljeskaju perl white dentistikom. Želim vas pozdraviti europski i tranzicijski nedorečen i pomalo nesuvisao ali topao i razbarušen, možda i frustriran po rubovima, treba nam tako. Znamo mi da “mi to možemo, ljudi” i bez mene. Mi smo gladni kavana i relativiziranja, uvjerenja da ćemo se provući i snaći a ne prodati tone neke galofaks kozmetike ili brodskih motora kao ni jedan mjesec do sad. Ne treba nam izmijeniti tablice ..kalorija, tehničkih osobina, pravila političkog uspona ili uopće nešto mjerljivo, hoćemo da se nasmiješim kao Vlado Štefančić i namignem, malo fakinerije hoćemo i Malu Floramye, šarm vremena kad je bio jedan ili dva TV programa a isto su se oči ljudima krijesile, znamo mi “da to možemo, ljudi”.

Dobro vam jutro, evo se ponedjeljak budi nad neboderima uz Savu, mirno radite svoje kave i slušajte radio, preživjet ćemo, iz penala možda zabijemo i gol danas..onako naglo i neočekivano. I mi koji škarama kad otvaramo mlijeko uvijek malo prolijemo isto zabijemo. Pustite favorite, iznenadimo mi nekad. I čitajte Odjek, pijte Cedevitu, vjerujte u filmove. Briga nas.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara