Kolumne

DOBRO JUTRO 16.12.2019.

Rano je, miris jake kave je potisnuo onaj mentolski miris pjene za brijanje, Johann Sebastian Bach je i sonate za lutnju su i pripreme su mentalne za ulazak u igru ogledala i rikošeta ega kakvu prikazuje fotografija nedjeljnog poslijepodneva. Ništa ne ovisi o volji ili pameti…naučiti osnovne postulate, ne posustajati i naučiti potisnuti misli da ne smetaju nego se prepustiti šinama uporne navike začinjene intuicijom. I izlaziti u dan u stanju koje drži kazaljke prema gore, ne tako da iskaču i pregrijavaju klipove niti prelabavo, one će se same upariti sa semaforima dana, tu i tamo ubaciti u peć grumen ugljena više da održi plamen, možda veličine ananasa. Iskusna je ovo posada, njen je osjećaj za kad se sagnuti da metak prođe iznad glave a kad prepoznati u jeziku zvukova da je čas pretrčati do iduće zgrade davno položio svoje ispite opstanka. Više je vrijedno osjetiti kad na mail odgovoriti u čas a kad ga ohladiti ili preskočiti nego znati glavne gradove bivših sovjetskih republika.

Dobro vam jutro, ljudi. A ljudi su najveća i jedina zagonetka, njihove patologije i samodestruktivne strasti, pasivnosti i ishitrene aktivnosti, simpatije i hostilnosti, i oni konačno jedino umaraju. Dobro vam jutro, ljudi, kao na nekom malom talijanskom izletištu iznose s jutrom radnici velike figure vrtnoga šaha da nas zabave kad ih budemo kroz dan premještali. Razmišljaju dok ih brišu krpama o svojim školskim danima u Đakovici ili Mosulu, mi se polako protežemo, novi je tjedan. Sve je spremno za nas.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara