Čvrst i miran san ne spada u sliku romantičnoj junaka, on mora biti neispavan i uklet ali sam od tog arhetipskog oblika davno odustao i kad mi je potrebno duže, kad nije kraće, ali svojih par sati ja odspavam u komadu i tako duboko da me resetiraju na tvorničke postavke u kakvom god stanju se odjavio iz svijeta budnih. Jučer sam se otrovao ribom, znao sam i dobiti neku virozu i gluposti, kad u meni odvoji strujni krug na prekidaču iz najtežih scena “Zelene milje”, s jutrom kad se opet spoji ja se budim bespolno i gotovo bezoblično nov i to me pratilo i u ratu i miru i studentskim danima i sad u ranim srednjim godinama (smile koji je isplazio jezik svjestan da se pomladio). Osnovno u tome je što u snu i trenutku buđenja nema nikakvih želja koliko niti strepnji, to je cilj tolikih meditativnih i duhovnih vježbi a moguće je i sasvim spontano i organski kao kod irskog setera. Pa da me čeka ne znam što, probudit ću se kao u rodilištu pa ću već onda nastaviti biti kao sinoć ili drukčije ali ovo stanje isključenosti će biti toliko sebično ne-stanje u kojem nisam ni ptica ni lisica niti imam B kategoriju , uopće ne postojim i ono će svoje učiniti. Dalje se svijet živih i ja možemo gnjaviti dalje.
Ali zašto sam ovo uopće spominjao, niti se time za pohvaliti, ničeg tu nema. Možda i nije tako. Zato što i kad smo budni nisu naši problemi baš zbog problema nego stava prema problemu. Brige nas koštaju više od razloga za brigu i kalkulacije više od razloga kalkulacija. I sebičnosti i darežljivosti, i junaštvo i oprez, sve je to više sebi svrha nego objektu istih mana i vrlina, pretjerivanju ili nesmotrenosti, deprivacija i prisila, i uvod je u temu dana o umjetnoj inteligenciji o kojoj se lome koplja već dugo. Jer ono što zamjeramo i čega se grozimo i gadimo nije prisutnost nekih njenih osobina nego odsutnost. Čitajte na Odjeku danas.
A vi ustajte kao mladi zečevi i razigrajte se zemljom, volite se, ne bojte se nikoga, a i vikend počinje danas što nije na odmet.
Dodaj komentar