Kolumne

DOBRO JUTRO 31.7.2021.

Odmah ispod moje čeone kosti i u četiri rupe ušarafljena, na sve lošijem stativu, jedna je drvena, jednostavna fotografska kutija. Ima izgrebanu leću, ploču na dnu a gdje svjetlo ostavi trag, ona očitava samo svjetlo i toplinu, boje jedva i razlikuje, pojednostavi ih, i to jedino znam, vidim, i pamtim.

Imam i metalnu tastaturu neke općinske pisaće mašine, znam par riječi, i par živaca koji su kao one opletene, debele žnore kakve su imale pegle našeg djetinjstva, da to sve poveže, i da radi. To sam ja, ništa drugo, i ne trebam biti drugo. Pa sve…stane u to, nabrojano. Da se na suncu grijem, da se kad je ona blizu smiješim, i da hodam naprijed.


Dobro vam jutro, iz mog svijeta starog i binarnog, kao život u doba kad je samo paprat rasla od baltičkih ravnina do panonskog plavetnila. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara