Kolumne

Dobro jutro, 26. 2. 2020.

dav

Jutro je osim svega i povratak u svijet odraslih. Izvorno je taj svijet varijatetski skučen administrativni predmet  pa još nagrđen svim iskačućim Ja koji ga drže čvrsto u kliještima osrednjosti. Jer svijet odraslih želi biti važan i dramatičan i tu su njegove granice, kroz njega moramo hodati kao oni indijski policajci s drvenim štapovima kojim čvrgaju ljude koji bi se penjali na autobus i kad je prepun.Da bi u svijetu odraslih djelovali, živjeli i pisali uvijek neku krafnu moramo sakriti u džepu da ju ne otme, on je zbog svoje ucijenjenosti nedorastao, sve spontanije od sebe on vidi kao slabost, svijet odraslih živi frustraciju moći i ništa drugo. Ali dobro, to je cijena, treba biti i odrastao ali bolje je i biti odgovoran i prirodan, nekako se uvijek nagodimo.
Čujem pod prozorom vrane, ponavljaju tekst iz eshatološke dramulete naše kazališne virusne katastrofe da joj budu zvučni potpourri, čujem prve dostave kruha, čujem korake, čujem iz svog tableta Boccherinija sa You tube i njegov violinski koncert, evo, čak i njega su odrasli označili kao glazbu za “brain power”, da bi joj dali pečat svrhovitosti, da bi znali da ako ju slušamo ćemo se bolje izboriti za honorar ili poreznu olakšicu.
Dobro vam jutro, zavjerenici moji u zavjetrini zdravog razuma. Nalazimo se tu na prijevoju brdskog puta iz noći u grad mjerljive i lažne realnosti u koji kad ulazimo moramo otresti cipele od prašine zvijezda. Unesite ga u očima i neka vam pobjegne ponekad. 
Dobro vam jutro i nađimo se opet. 

Otežajte korak da vas ne prepoznaju, ali ne previše.. da se ipak krećete.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara