Prvi je razlog što mislim da identitetske politike religijskih organizacija u nacionalnom smislu nisu dobre, permanentna razdraganost nad Porfirijem šteti Srbima jer ih označava bez pitanja pripadnicima nekog religijskog identiteta. Eto, ovim našim, zagrebačkim, osobito, stalno ih se svojata a većinom se oni osjećaju i čine agnostici, ili sljedbenici nekih apstraktnih i neidentitetskih duhovnosti. A uporno ih se gura ili prebrojava kao podanike SPC, ili im se nude sasvim bizarna rješenja hrvatskog pravoslavlja. Niti je SPC, Srbi, niti su Srbi, SPC. Ali stvorio se mit o dobrom pastiru SPC, koji je sasvim politički, a sasvim sporedno duhovni, tragalac za istinom. Pa se, razdragano, i kao mjerilo nemanja nacionalnih predrasuda, na svaku šarmersku opasku ili primanje, prenosi i podržava kako je srpski duhovni šef podržao, eto, ovaj put Tomaševića.
Kao ljevičar, a ne “ljevičar”, ovo osjećam i dvostruko pogrešnim. I on bi se trebao osjećati vodičem duša ka spasu duša, ako je duhovnik i pastir, a ne tumačiti što je za srpsku politiku Kosovo, ovaj ili onaj izborni rezultat, ili politika uopće.
Drugo jer se čini ta ljubaznost, osim politički asertivna, i već godinama .. i imovinsko pravno asertivna, po staroj navadi svake religioznosti, zahvalnost za ljubaznost se ne uzvraća samo klimanjem glave, eto je već više hrvatskih političara slijegalo ramenima na zahtjeve oko imovine, zelenoj ljevici…. valjda ne treba takvo savezništvo niti pragmatizam.
I treće, jer se na lijevoj političkoj sceni, osobito, kao tvrđoj, smatra primjerenim napadati Vatikanske ugovore i vjeronauk u školama. I to jest tema. I to jest “ljevičarski” i dobro. Ali stoji i da se u drugo previše ne dira. Jer, rimokatolička je crkva .. ta klasna i ideološka protivnica. A ove druge religioznosti, u opasnosti da “se ne ispadne ustaša”, to se izbjegava dirati. Čak neke feministice vole udarati na neosporni muški supremacionizam katoličanstva, ali… očito je kod tih, jedno lebdeće “ne pakovati”. Islam se može označiti mizoginim, ali tek ako je baš saudijski pa.. je daleko i baš kamenuje, pravoslavlje tek mlako i, recimo baš ako u Rusiji Putin pohapsi “feminovke”, ovi lokalni su .. pa, mjerilo tolerancije, neopterećenosti, da, ispada da si neopterećen nacionalnim ako voliš “ove druge”, pa i ako time Srbe među nama, među redovima guraš u taj identitet.
Tako da, i sasvim osobno, očekujem od… valjda ljevice, da se neće zaceniti od sreće ako im religijske zajednice s nacionalnim predznakom, zavodnički citiraju Štulića, i “jutro koje će promijeniti sve”. Konačno, izvođenje napjeva kvislinških formacija iz 2. sv. rata… opravdano treba zamjeriti svima. A ne samo nekima.
photo Večernji list
Dodaj komentar