Hrvatska Osvrti

Trg žrtava fašizma i magnolija kao žrtva samovolje

glavna fotografija photo: twitter

 

Trg žrtava fašizma postaje točka vrenja arhitektonske i urbanističke struke, povjesničara i akademika te svih ljudi koji osjećaju grad kao zajedničku baštinu i vrijednost u koju se ne dira samo tako, bezobzirno i bez stručnog mišljenja. Pa vađenje jedne magnolije u pupanju djeluje kao čupanje komadića srca svakog od nas.

 

photo:screenshot

 

U samom središtu grada ne bi se smjelo ništa raditi bez provedbe javnog natječaja izuzev zamjene šahtova i krpanja asfalta. (A i šahtovi bi mogli na javni natječaj kao prepoznatljiva urbana oprema. )

Pa se projekt arhitektice Loredane Stunić prezentira javnosti kao nešto što će ushititi i razveseliti Zagrepčane i naše turiste. I možemo pretpostaviti da većina ljudi i vidi ovo kao pozitivan zahvat kojem se raduje kao dodatnom humaniziranom kutku gradskog prostora. Vidi to tako jer mu se tako prezentira i jer ne znaju kako bi moglo biti.

photo:  Večernji list

Naravno, struka nije protiv promjena u gradskom tkivu. Naprotiv, arhitekti svaki ovakav projekt dočekuju s veseljem kao izazov. No, tu je to izostalo. Izazova nije bilo jer je projekt dodijeljen bez natječaja.

A gradovi za ovakve situacije raspišu svjetske natječaje sve u želji da dobiju senzacionalan urbani prostor koji pomakne poznata rješenja i postaje dodatni razlog ponosa svakog stanovnika.

Natječaj, sve u želji da se izbjegnu jeftina rješenja već viđenim elementima urbane opreme iz kataloga i sterilnim korištenjem rasvjete.

U Zagrebu se već planiraju novi projekti na sličan način. Previše toga stihijski.

Struka ovo više ne smije tolerirati i vrijeme je da se prekine s nakaradnim polurješenjima koja devastiraju grad.

O autoru

Uredništvo

1 komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara

  • Magnoliju možda poneko i ne prepoznaje dok mu je ne pokažu, ali svatko će se zadiviti magnoliji u cvatu.
    Posebno u tako lijepom prostoru kao što je parkić oko Meštrovićevog paviljona.
    A priznajem da mi je ljepša jedna magnolija nego ravni drvored.
    Međutim čak i da nemam problema s uništenjem jednog lijepog potpuno zagrebačkog prostora
    (o tome piše ovih dana detaljno i zanimljivo i dr.sc. Zrinka Paladino >>> https://www.telegram.hr/price/paladino-o-radu-slabo-poznate-arhitektice-koja-nakon-britanca-i-trga-zrtava-ugrozava-i-palajnovku/),
    pitam se… kako to da ima novca za preuređenje parka
    DOK PROPADA MOST KOJIM DNEVNO PROMETUJE BAR ČETVRT ZAGREBA…?

    Život u Zagrebu – osim ljudi – lijepim čine te lijepe ulice, parkovi i… Medvednica i Sava.
    Grad koji ima i planinu i rijeku… najsretniji je grad.

    Sava je bila prvo izvan grada, pa je tekla rubom grada, a otkako je s gradonačelnikom Holjevcem grad prešao na drugu stranu, prostor uz Savu, nasipi, inundacije, okolica… uvode prirodu, ili je zadržavaju u našem gradu,
    omogućavaju trčanje ili šetanje uz tekućicu, sport, meditaciju, šetanje pasa…

    Međutim, most koji daje najljepši pogled na grad, Most slobode, građen u 60-tim godinama XX stoljeća,
    sada se pušta propadati. Ograde trunu, lijepim kamenim ložama nedostaju kameni blokovi,
    a kamena obloga upornjaka ruši se i propada i pitanje što se događa unutra, u mostu.
    Čekamo li da netko strada? Cijeli autobus ljudi? Ili samo neki pješak ili biciklist?
    Evo par fotografija https://photos.app.goo.gl/RzqXbFw96zUjjbrL2