Hrvatska Osvrti

TOPLIH PAR RIJEČI SUVERENISTIČKIM HRVATIMA

Suverenisti, ne mislim na stranku, pokret, tko bi to pratio, jer se sve to stalno presvlači, svadi, grli, preimenuje, nego mislim na samozvani stav o suverenizmu, dakle oni koji se pale na Orbana, Putina, a ne mogu prežaliti pad Trumpa… imaju svi zajednički, logički, ali i karakterni problem.
Taj je da oni vole, vole strastveno i pokornički, veće suvereniste od sebe. Zapravo, suverenizam većih od Hrvatske.

A… samom prirodom tog stava “ja, Piko, i više niko”, dakle samom prirodom suverenizma, te, neke veće boli dupe i za njih, i za Hrvatsku. Ali oni ih ipak vole, i to je jasno, Freud je to lako postavio, problem s ocem. Mi mu napišemo pjesmu, a on nas i ne pogleda. Čak se s mamom zatvori u sobu, pa tamo …svašta rade.


Tako Zekanović kaže da on Orbana osobno i ne pozna, ali on ga ipak drži za inspiraciju i neku svjetonazorsku vodilju… iako ovaj želi mrske Srbe u EU, a hrvatski suverenistički stav je načelno i protiv EU, ali opet, nije lijepo da bi primali baš svakoga. Nije Orban, ispod karte velike i suverene Mađarske s dijelovima Hrvatske uključenim, niti dodao “ali neka Hrvatima uplate nešto s osnove ratne štete”, pa nek se i oni omaste.


Da ga pozove tek Putin, na čajanku, startao bi kao onda kad je zatreslo u sred saborske rasprave, pa je on kao Ben Johnson iz startnog bloka, krenuo prema izlazu. A on bi mu…. pa Trump je poklonio suverenom Vučiću samo “penkalo” iz suvenirnice i ključić kakav se stavlja na spomenare , ovaj se poslije gušio od ponosa i nadozidao tu intimu kako samo za, njima zajednička, šarena laža može. OK, i s malo koeficijenta na podkožne radikale, sad se pak, Vojo pali na talibane.


I uistinu, kažem vam, nama nedostaje dobrih i ozbiljnih pravaša, neke suvisle desnice koja neće živjeti strip, i plakati za većim suverenistima od sebe. Vrlo sam iskren kad to kažem. Desnica koja ne bi bila zaplakana, kvazimoralna, i imala izraz lica kao da upravo puca čir… koja se ne bi stamotila kao onaj na Sinjskoj alci, koja ne bi bila pokornička i fiksirana na patnju, nego na priliku, bila bi protuteža…. i cvrkutavoj i lažnoj ljevici (da, SPD-ov kandidat jest vrst ljevice), i onom vječnom i jedinom što imamo. A to je potpuni, cinični, sveproždirući, najniži i kompromisni pragmatizam.
photo screenshot 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara