Hrvatska

Tko je mogući nasljednik na mjesto prvog čovjeka Crkve u Hrvata i osvrt o jednoj zabludi

photo istarski.hr

Hercegovac s pulsko-istarskom službom, doktor kanonskog prava, nevjerojatno lucidan i mladolik, moderan i konstruktivan, reformirajuć u nastupu ako uistinu Globus točno predviđa njegovo ustoličenje na mjesto Bozanića koji je prema nagađanjima dijela medijskih i crkvenih izvora pred umirovljenjem. On je sad i potpredsjednik Hrvatske biskupske konferencije.

Već likom Dražen Kutleša daje sasvim drugu sliku katoličkog svijeta nego košićevska i jezerinčevska tvrdolinijaška vrst duhovnika koji su i mogući objekt motiva kojim se vodio rimski biskup misleći da se sadašnji prvi čovjek crkve, Bozanić, ili nije imao svježine suprotstaviti koliko je on mislio da je u interesu njegove misije u vatikanskoj politici i budućnosti crkve ili da nije imao odlučnosti, ali sigurno bi ova smjena bila shvaćena kao zaokret prema a ne od osnovnog što predstavlja Franjo kao novost u slici katoličkog svijeta.

A zabluda…

Jednim poslom boravio sam u Mostaru u društvu mostarskog odvjetnika i prezimenjaka jednog hrvatskog generala legionarskog podrijetla i postavio pitanje iz područja koje je bilo tematski  na granici tema multietične Hercegovine i sociologije migracija. Ja sam…kao zagrebački dečko, bio više nego zatečen – što dubinom, što verbalnom okretnošću a što stavovima koje bi očekivao prije od kakvog sjevernonjemačkog prvaka SPD ili evangeličkog biskupa u najmanju ruku, čovjek se bavi najviše štetama koje nastaju u prometnim nesrećama.

Hercegovina se percipira u sva tri naroda BiH kao temperamentna, pojednostavljujuća i sklona ekstremima, brojni su personalni primjeri koji su simboli tog bespoštednog podneblja i njegovog utjecaja koji se poistovjećuje s promjenama 90-ih i turbulencija koje su one stvorile. Tako je svojedobno nastala zabluda o Hercegovcima kao a priori tvrdolinijašima.  Kontradikcija ovom je ekstremna i iznijansirana sposobnost za distancu, što bi Lao Ce rekao…visoko stoji na dubokom. Ukupno, kad jesu onda uistinu jesu. Svakako je istarski biskup pravi izbor za onaj cilj koji se uklapa u viziju kakvu je logično da je Rim zamislio sebi i svijetu, ali i za nadigravanje nad otporima toj zamisli.

Za kraj citat iz božićne čestitke prenesene s web stranice Župe Rovinj, koja govori u prilog literarnom daru i stavu koji po tonalitetu odgovara onom koji kao da progovara Franjom-  Isus jednako želi doći svakom čovjeku, roditi se u njegovu srcu, ponuditi mu spasenje. Ali što se od Isusova rođenja do danas promijenilo? I danas ima nebrojeno onih koji nemaju krova nad glavom, koji su siromasi, koji gladuju, koji ništa ne znače, umiru u ratnim sukobima, na rubu su društva koje za njih ne vodi brigu i nemaju za njih mjesta, jer susuvišni, smetaju… Njima su pridruženi i proganjani zbog vjere, poštenja, istine, čestitosti, pravednosti… Oni danas proživljavaju ono što je Isus svojim boravkom među ljudima od mnogih proživljavao – odbačenost.

To je taj stav. Bez oštrih crta  i blag a jasan do u potpunosti.