Hrvatska Osvrti

Tko će mi birati odjeću i društvo pa da budem popularan ( ili- gdje je zakazala struka u kampanji)

mde

Nekom igrom slučaja poznavao sam donekle društvo pripadnika političke elite onog što zovem “prvi HDZ”, nije to jedinstveno interesno tijelo ali od ” barakaša” nadalje svi su oni do prvog poraza 2000-e bili jedni drugima neizbježni ma koliko gorile između struja i pojedinaca simpatije a i sasvim jasne netrpeljivosti.U to vrijeme nije bilo formalnih stručnjaka za pitanja o nastupu, izgledu i odijevanju, o tome što i kako da se svidiš biračima a ni o tome kako da se svidiš prvom hrvatskom predsjedniku čijoj se milosti i simpatiji moglo prići na nekoliko stupnjevitih a različitih načina pretstavljanja i približavanja.Sad ta struka ne samo da postoji nego se i drži kao objektivno znanje, kao dizajn pa i konzistentnije, danas nije to nešto u zraku. Ali..Tada sam već jasno zapazio kako ti ljudi rade evidentne greške i gafove koje sam,  mislim da lucidno, pripisivao prevelikoj sigurnosti u ideju da način na koji smo stekli utjecaj uvijek pobjeđuje. I da ako tonemo trebamo ponavljati što nas je izbacio na površinu ali još žešće da nadoknadi zaostatke koji su posljedica uljuljkanosti u svoju gornju poziciju. Rade tako i pekari i ugostitelji i srednjoškolski predavači, nema im tko reći ” nije ti to dobro, ljudi to ne vole”, ili ” više ne vole, nije ti ovo 1990a”. Gledajući zadnjih mjesec dva, čovjek bi se upitao čemu ti stručnjaci služe, pa i Tuđman ne bi primao svoje pristaše čija imenovanja bi potpisao ako bi im se brod nagnuo ili bi ocijenio da ih javno a nekad ni tajno ne treba pustiti blizu.Da, pjevanje Bandiću na proslavi rođendana nije bilo mudro, ne vjerujem niti da je on to eksplicitno tražio a i stanje njegove glasačke zagrebačke mašine u tom času očito je pogreškom prošlo vagu. USKOK ljudima ne zvuči kao nešto konkretno, on zvuči kao hrvatska inačica filmskog oblika FBI, ljudi ne misle da je USKOK nešto bez veze. I biti u njegovim optužnicama javnost prepoznaje kao znak da ti nisi ok, ne da ti sustav radi probleme nego da si sigurno kriv. Presumpcija nevinosti u politici ne postoji a u kaznenom postupku postoji više filtera koji prepoznaju da ” tu nečeg ozbiljnog ima”. Bandić nije pravomoćno osuđen ali neke te filtere je stvar protiv njega prošla i to daje osjećaj da ako mu baš daješ podršku i nisi sasvim logičan predstavnik ideje bespoštednosti u borbi protiv korupcije ili nečega. Uz sve trodiobe vlasti, sve nepravomoćnosti, uz sve što običan puk i ne razumije ali razumije stav – malo ćemo se manje viđati dok to ne riješiš. To u svakom selu tako zaključuju gdje nitko nema niti PR niti izborni stožer ali ljudi znaju da bi rađe da im rođak optužen za nešto parkira iza štale ovaj put a kad bude oslobađajuća presuda će opet na ulaz kako i dolikuje. Teško da bi se taj rođak i ljutio, to se tako radi. Naravno da uz svu opijenost vlastitim uspjesima mi i sami donekle raspoznajemo što nam od naših postupaka koristi a što šteti ” pred drugima” a na tome se politika i sastoji da vas ljudi biraju a između izbora može se i drukčije ali u tim ciklusima treba biti popularan i pod konac. Ovo osobito stoga jer bi obilazak donje stanice žičare bilo sasvim ok, i podržalo bi se gradonačelnika time i on vas, tu je on baš u svom neimarskom svjetlu a proslava rođendana uvijek nosi neki stjenoviti dio, tu se učini uvijek da se dekadentno, zakulisno, svakakvo. Ispada da sva ta struka koja treba pogoditi da ” ako staviš ovaj broš imaš 5000 glasova više” ili se podcijenjuje pa ju se ne sluša ili se precijenjuje a sluša se. 

Ali ovi koji nisu imali timove stručnjaka nego samo pristaše nisu radili veće greške.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara