Sukob identiteta, programa ili interesa? I što će biti poslije?

-Kad se govori da je Milanović izašao iz tih idejnih, ideoloških razlika, to se vidi upravo po pristupu gospodina Glavaša koji je isto tako Milanoviću dao podršku, rekao je najdugovječniji hrvatski Mephisto, ratni premijer i neprijatelj svega što se danas naziva ” pravom Hrvatskom”. I zvuči to sasvim navijački, naravno. On, Manolić, navija za Milanovića. Kroz zube navija i za Plenkovića u HDZ-u. Realno, Milanović je rekao da je najveći saveznik Hrvatske Njemačka a aktualna predsjednica da su SAD, teško da je to samo do dosjetljivosti kao u igri ” slovo na slovo”, osobito danas kad se Merkel i Trump nalaze u duboko različitim vizijama svijeta. Ali sasvim je moguće i da bi Plenković to rekao što je rekao Milanović, čak i izmoren i u teškoj situaciji podjele u HDZ-u gdje mu jedna struja izmiče i otvoreno mu se suprotstavlja pa eto… i ex HDZ-ov njegov predhodnik tvrdi da je trebao te otpore protiv sebe riješiti korjenito  u kontekstu afere SMS. Da, Manolić i Plenković nisu odrasli u istoj viziji savladavanja oponenata. Recimo i da je opredjeljivanje o Helsinškoj konvenciji bio mali prolazni ispit tipa Rezolucija IB, i isto je Glavaš bio za, to se baš navlačilo poslije, čak je ustanika protiv konvencije Dragu Krpinu pomeo Milinović u bljesku stranačke lojalnosti ili je mislio da nije još vrijeme a ono će to uskoro pokazati. 
1. U ratnim godinama nalazila je povijesno uporište i identitet in prima facie  i desnica okupljena oko Škore i ona danas koja je dio i uporište biračke armade aktualne predsjednice. 2. Reformirani i nepobunjeni HDZ ističe da jest 91 presudna ali da je davno prošla i da komemoracije nisu program. Aktualna predsjednica pokušava tvrditi oboje, i pod 1 i pod 2. 3. Milanović ističe da je 91 davno prošla i da je danas više retoričko  sredstvo šatoraške desnice nego više od toga. 
Pobjeda aktualne predsjednice vrst je i kraja lovostaja na Plenkovića, on mora do kraja jer će ovi ići do kraja. Pobjeda Milanovića ne nosi mu bitno drukčije ali moguće je da bi imao veći manevarski prostor za površinu okrenute šalice čaja. Do čega bi to dovelo? Pa recimo na glas, do jedne vrste prešutne velike koalicije. 
Dakle sve opcije koje su zamirisale na izlazak iz NATO i EU i ” približavanje brzonarastajučim narodima” nisu u igri više. Ostala je opcija sklonija jednoj i drugoj viziji Europe koje se ipak značajno razlikuju. 
A 41, 45, 91, to nema nikakve veze. Birajte pošteno prema sebi i bez mistifikacija.
Pa kako bude, sve ima i prednosti i nedostataka a i sve će pokretati događaje dalje. Ali nije niti demokratičnost niti patriotzam temeljno ugrožen a nisu valjda niti te vrijednosti takve da se isključuju. Konačno i Paradžik je znao da nema slobode bez države ali i bez konstruktivne vanjske politike.