photo prigorski.hr
Pokazalo se još jednom, hrvatski čovjek neukrotivo nepredvidljiv, darovao je povjerenje onom kome ga na parlamentarnim izborima već jednom dao kad ga je oduzeo tada ( zapravo palom Sanaderu koji je ostavio premijersko žezlo Jadranki Kosor) a oduzeo onom koga je prije pet godina darovao da ga učini bogatim i priznatim. Možda je i tu pogriješila sad već ex predsjednica grleći se baš previše oduševljeno da bi tu omiljenost, više svoju nego Hrvata, proširila svijetom. Kada je tada padao naš jutrošnji predsjednik rušila ga je retorika vrlo bučna i strastvena, tzv šatoraška, slična onoj koja je sa splitske Rive rušila Račana, a sad je čak Split kaznio crno bijelu retoriku koja je kombinirala odanost NATO savezu i za, očito mnoge, previše desnu i nevješto ukomponiranu povijesnu a lokalnu ali prije svega retoriku iz svijeta bajki. U međuvremenu je desnicu hrvatski čovjek naglo prepoznao u pjevaču mekih crta lica koji se postavio nakon prvog kruga izbora po načelu ” ja, Piko, i više niko”.
Prvenstveno se osjetio birač ponižen u kampanji .. ne time da mu nedostaje limita na kartici nego time da ga se baš svodi na planktonski vjernu emocionalnu do debiliteta sklopku koja će uzviknuti ” za Hrvatsku” i zaokružiti oblak gafova iz jedne hranilice kolektivnog ega čiji su ispadi u eksces postali viralni hitovi s kojima se tek komšijski Vučić može pohvaliti. Mi smo magarad, ali magarad koju nije tek tako lako voditi strip mehanizmom.
Predsjednik je našao kombinaciju lucidne ofanzivnosti i rasterećujuće deideologizirane građanske slike svijeta koja se ne odriče identiteta a ne zatvara vrata nikome, išlo mu je u sučeljavanjima i sve na ruku jer ga je označila sad bivša predsjednica prgavim prema svijetu a sebe istakla dobrom predvodnicom razreda i darovala mu time dio karizme državnika, jer i Tuđman je bio Ja sa statusom prgavog čovjeka a i volio je to Ja u bisti koju je ona izbacila s Pantovčaka, i Sanader je imao više toga Ja koje ljudi vole. I Škoro jest zatvorio vrata u drugom krugu a oni koji su od njegovog stola pritrčali Kolindi izgubili su oštricu dosljednosti i podsjetili na svoj loš pravopis.
Ostaju i izbori u uvijek najjačoj stranci, u nasljednici SKH, u kojoj već dugo zjapi velik razdor između krila koji je realno blizak onom što predstavlja Milanović i onom što se gubi u revanšizmu i teorijama zavjera, uz sve je tu i povelik uteg Bandić čije afere i uskočki predmeti jesu velika hipotetka poražene strane.Ne možeš vladati uskocima ako ti je rođendane organizirao jedan bjegunac od hrvatskog pravosuđa koji je osuđen za kazneno djelo a obećavati nositi kolače u zatvor drugom… to ni Ljilja Vokić u patrijarhalnom zanosu ne bi rekla.
Osobno mislim da je HDZ ovim abdicirao i povlači se u preispitivanje svoje budućnosti identiteta u kojem je Plenković realni pobjednik ali to mora izvesti brzo. SDP je u obliku čistilišta jednako a popravljajući krvnu sliku eritrocirima koje daje pobjednik naspram teškog nemara nad tom slikom koji traje od smrti Račana.
Za ovaj čas je Milanović u dimenziji identiteta postigao pun pogodak. I možeš čitati Puhovskog ili Radpudića i biti ok jer je segment prihvatljivog dovoljno širok, možeš istodobno biti i legalist i frajer. A i ovaj možeš vjerovati da će kraće čekati pred Bijelom kućom ako ga ne budu zvali unutra. Ako budu neće zapaliti cigaru ali takvi previše koštaju. I krvi i žetona za vremeplov.
Ostaju i parlamentarni izbori u vremenu u kojem se čini da će oba čelna čovjeka izvršne vlasti imati isti odgovor na pitanje koji je najveći hrvatski saveznik. Što nije niti jučer bilo sasvim beznačajno.
Suma sumarum, očito je da je sinoć bilo više onih kojima je bilo drago nego krivo. I da, i u HDZ-u. U kojem će se tek vidjeti što će biti a Jandroković je poslovično prvi otvorio temu iz volea upravo time da se u predsjedničkoj kampanji išlo više desno ( dakle drukčije ) nego kakva je politika stranke.
Dodaj komentar