Featured Hrvatska

Što je bitno u aferama oko Agrokora

photo screenshot

Uopće nije važno što su se pojavili SMS-ovi koje je netko dao Todoriću, on Čičku i onda su otišli dalje na sve strane sa svojim sadržajem koji je više nego strip, ne bi se čudio ako bi se pojavio i transkript sastanka gdje Dalić govori da “pošto krademo i namještamo iz sve snage protiv interesa vjerovnika xy i ako ovo bude otkriveno njemu treba ispuniti svaku želju…”, jer ovo postaje ponižavajuće. Jer ti SMS-ovi su, i njihovo pojavljivanje, poput neke osmoškolske namještaljke na Instagramu.

“Smatramo da je neophodno jasno zaštititi sve što Vlada pozitivno čini u slučaju Agrokor od onoga što na to na bilo koji način baca sjenu ili stvara teret” – kaže jučer Pupovac još jednom inačicu svoje jedine i konstantne poruke Banskim dvorima koja zapravo  ima sadržaj – ja sam bar inteligentan i hladnokrvan za razliku od drugih i sve mi je jasno ali neću ja biti vaš jedini jurišnik a ako se i zbrljalo ne treba izgubiti kormilo. I njegove su mnoge izjave duboko ponižavajuće za hrvatsku političku stvarnost i uvijek na isti način, jer su antipod afektivnoj, infantilnoj i antinacionalnoj razini koja u toj stvarnosti dominira. I uistinu, često on ispadne veći Hrvat od većine Hrvata. Bar po tome što polaganije bira stranu kad se digne galama oko nečega, to nije malo.

Sukus je situacije ovaj-

  1. Agrokor je po svojoj veličini političko pitanje na nacionalnoj razini, nije to kvartovski dućan niti vulkanizerska radionica nego nakupina kapitala o čijoj sudbini (kakva god ona bila), ovisi i ukupna stabilnost države koja bi htjela biti suverena. Ljevica tvrdi da ne, da ne postoji interes države niti smije postojati nego da Agrokor jest isto što i slastičarnica ili pet shop i da nije demokratski razmišljati na taj način. Ali da, naravno, oni nisu pomogli tolikoj dubiozi Agrokora kad su vladali nego su samo bili linijski suci, sve je bilo čisto i fair. Desnicu mi i nemamo, desnici bi bilo drago da se peklo janje u Agrokoru na 10.4. i ona mirna, dalje od toga oni ne razmišljaju.
  2. U pitanjima te stvarnosti država koja ima realan suverenitet uzima stvar u ruke u interesu te stabilnosti.
  3. Vlasništvo ili kontrola nad Agrokorom je vlasništvo ili kontrola nad stabilnošću zemlje.
  4. Sigurno je da se u svemu što se događa oko nečeg takvog svatko želi ogrepsti i biti makar dobavljač vode s okusima za sastanke na tu temu i sigurno da se tu neizbježno ulazi u nejasnu zonu i da to kompromitira ukupno, ali postoji ukupno.
  5. I jasno je da tu hrvatski suverenitet prolazi ili pada. Prolazi ako država (ne vlada kao trenutak većine u parlamentu nego kao izvršna vlast države) može zaštititi opći interes i obraniti svoj ekskluzivitet kao monopol političke moći ali i interes države ili će postati servis interesa drugih ( ne tko će biti javni bilježnik ili konzultant u tome nego interes ukupno), ili ne može.
  6. U ovome je beznačajno jeli poslan mail sa ove ili one domene. Značajno je pitanje kome koristi koji ishod oko Agrokora i sve ovo je bitno više od međustranačke utakmice.

Ali postoji problem. U javnosti i u Saboru…nema te percepcije Hrvatske koja bi štitila interes Hrvatske, to se ponekad tek pojavi pa splasne. Mi smo izručili oca naših sigurnosnih službi stranom sudu sa osmijehom “oni će to bolje od nas”, tako i sve generale, transkripte, naši su mediji slavili kako je strana banka prodala potraživanje prema Agrokoru zločestim dečkima pa će oni doći nalupati Todorića i državne dužnosnike. I to je strašno. I najgore, mi kao kolektivitet vidimo svoju nacionalnu samostalnost u tome da ćemo podržati sramoćenje nekih ekstremista koji djeluju protuhrvatski a demokratičnost u tome da se ne prihvaćamo ideji suvereniteta nego se pretvaramo u zaigranu zlobnu djecu koja se tuku jastucima dok odraslih nema kod kuće. A odrasli su “oni vani”.

I onda nas unajmljuju ili samo puštaju da se tučemo tim jastucima kao kad Bago, boreći se za dah, objašnjava da je Hillary izgubila izbore jer je pisala privatne mailove. Kao da bi najrađe cijela ta ujdurma da dođu dva tenka na Jelačićplac “kao onda pred Singer” pa sve utihne. A čiji bi oni bili?

I tko je hakirao potpredsjednicu vlade? Usput, ta afera sa Hillary se sastojala u tome da je ona povjerljive informacije uistinu slala s privatnog maila, da su jedan hacker iz Srbije i jedan iz Rumunjske to probili jer su (od nekog) saznali gdje ih mogu naći i uistinu je to pomoglo Trumpu jer je ona djelovala nemarno…ajmo malo.