Featured Hrvatska

Smrt koja potresa Hrvatsku i dubina problema, a stvar je puno dublja jer je jedna iracionalna svetinja svih svetinja u pitanju

Ne znam da se na i jednoj temi, aferi Borg, na bilo čemu, moglo tako žestiti i žestilo kao na smrti Mattea Ružića, on je postao simbolom žrtve protiv bitno više toga nego je činjenica da hitna služba nije bila dorasla pomoći mu u zdravstvenoj neodgodivoj potrebi zbog koje nije logično niti dopustivo da čovjek umre u sred civiliziranog svijeta. Raspoloženje je mnogih eksplodiralo u bijes a ne postoji tko nije, ako mu je bilo u interesu ili spontano, priključio se ovom razbuktavajućem požaru gnijeva, kapitalizirajući politički ili ne, sve do simboličkog gađanja jajima vrata Ministarstva zdravstva koje..uistinu, jest ministarstvo među ministarstvima po mjerilu umišljene nedostupnosti, zatvorenosti i nedodirljivosti.  Istodobno ogromna većina pojedinaca u zdravstvenom sustavu radi izgarajuće savjesno, kvalitetno i stručno. Ali to uopće nije tema, evo sukusa tog gnijeva koji ćemo analizirati..

Priopćenje Slobodne Hrvatske “Pogrešno vođenje zdravstvene politike pod kormilom nesposobnog ministra Kujundžića odnijelo je još jedan danak: jedan mladić kojemu je trebala biti ukazana pomoć zbog nedostatka liječnika izgubio je bitku sa životom. Ministre Kujundžiću, vrijeme je da odete! Prije više od pola godine smo Vladi, Ministarstvu zdravstva i medijima poslali zahtjev za ostavkom upućen Milanu Kujundžiću, svjesni da je hrvatsko zdravstvo u slobodnom padu. Većina medija taj je zahtjev ignorirala, a neki su ga čak i ismijavali. Naime, 2. veljače 2018. tražili smo njegovu ostavku iz više razloga koji potvrđuju da je ovaj ministar nesposoban obavljati dužnost ministra zdravstva. Tada su razlozi bili sljedeći: unatoč vapaju roditelja djece oboljelih od neuroblastoma Ministar Kujundžić u kolovozu 2017. odlazi na godišnji odmor ne pokazujući ni malo empatije prema djeci. Isto se dogodilo i u slučaju djece oboljele od spinalne distrofije čiji su roditelji tražili pomoć oko kupnje lijeka Spinraza.

Stvar je puno dublja, da je ministar i netko drugi…pa svaki je ministar zdravstva prvo bio zgrožen stanjem u zdravstvu, potom sagledavao dubinu užasa, potom morao rezati besplatni a kvalitetni dio usluga koji će nacija dobiti i potom otići skupa s vladom. Da je Ante Gotovina postao ministar zdravstva on bi postao nepopularan, i svatko drugi, istina je da aktualni ministar nema uvjerljiv nastup koji bi zadovoljio ljude u pratnji na odjelu hitne pomoći, u ponoć, čije mame i djeca su iza zelenih vrata i koji sumnjaju u sve i sva a i skloni su ne vjerovati nikome. Konačno, srušio se vijadukt u sred Italije, ljudi su bijesni…ali ne toliko. Zašto…evo zašto.

Zato jer ljudi misle da su toliko propatili, toliko se toga odrekli, toliko prihvatili ograničenja, kamata, nameta, socijalnih ograničenja, toliko utakmice u svemu što žive, i imaju jednu jedinu pravu svetinju koja nije ni nogomet, ni Thompson ni država ni crkva ni demokracija ni ljudska prava seksualnih manjina.

To je slika da će se jedan dan predati, srušiti na cesti i da će netko pritrčati, da će čuti rotirku, da će se probuditi u krevetu neke bolnice i da će biti u tom času u “time out” modu, da će im država, bivše žene, vjerovnici, neprijatelji svih boja i kategorija u tom času moći i htjeti samo zaželjeti što brži povratak među nas.

E nećete, kaže ova stvarnost. Mi, ostatak svijeta…mi, sustav…zakasnit ćemo po tebe a i ako i kad stignemo doći ćemo bez liječnika i ti nećeš imati taj scenarij “pao sam pa mi pomognite”, on ne postoji. Stavit ćemo te u crnu vreću i zvati tko će to platiti, uzalud se nadaš da netko stoji iza tebe, ako dobiješ neku pak bolest za koju je potrebno malo žešće platiti lijek – radi grupu na facebooku a nas ne pitaj. Ne postoji zaplakani Robin Williams koji stiže u zadnji čas sa darovima, postoji samo hladna soba s malim svjetlom i to je tvoj kraj.

U toj ukupnoj svijesti, u toj neumitnoj spoznaji da ništa više neće biti besplatno niti sasvim za svakoga, sva je frustracija ove smrti i što je najgore je da u najrazvijenijim državama svijeta isto ne postoji pravda u raspodjeli zdravstvene brige a kamoli u nekoj šlampavoj tranzicijskoj stvarnosti u kojoj se ljudi opraštaju s uranilovkom a još se nisu upoznali s kvalitetom.

A to ne ide samo vijećnike koji nisu izdvojili bonus za hitnu niti neokretnog ministra s lošim smislom za komunikaciju.