U pitanju pobačaja kao da nema neagresivne opcije, ova “prolife” strana je sve nego prolife, namrštena i osuđujuća, usmjerena ne da pomogne onom izboru žene koji bi ju motivirao roditi, nego koji bi joj zabranio odlučivati, zabranio koristiti kontracepciju, pa i zabranio školovati se i raditi, žene bi trebale čekati da ih neki militant odabere, biti mu podložne, čistiti kuću i rađati, čekati ga da se smiri kad je ljut, i u tome uživati, to je samo varijanta fb kanala Robinja Alahova, ali za ahmićku skupinu.
Ova obratna, meni tek načelno bliža, vidi sve probleme rješivim samo jednom metodom- da padne vlada i ta strana formira novu, prebriše sve murale o 90-im i Dinamu, i kako Vatikanski ugovori financiraju crkvu “vašim novcem” (ovo se izgovara mimikom cijelog tijela), tako će ova strana taj novac dodjeljivati udrugama koje rade, realno, isto što i crkva – organiziraju permanentni ideološki teatar i pomažu svoju političku klupu. Ali kako ovi prvi imaju svoj zbor svetaca u Miletiću, Kordiću i Radošu, ovi imaju u Bojanu jr Glavaševiću i Tomici, koji ne da Željki M. da koristi javne stupove, ali ne da niti majkama džeparac da ostanu par godina s djecom.
Ta je polarizacija toliko jaka da stav “razmisli i budi” uopće ne postoji, idealna žena A je iza visokog zida i tamo čuči i hrani kokoši…. a idealna B je muškarac koji je promijenio spol. Neki javni novac kojim bi im se pomoglo da odluče slobodnije je ili u sakristiji i kuriji, ili po udrugama civilnog društva.
Samo snažna socijalna država može osigurati slobodu žene, kao i muškarca i svakoga, u kojoj njezina sloboda izbora neće biti pod pritiskom činjenica da je, možda, i roditi jako teško, možda i neizvedivo. Samo je to sloboda, ako nije sve u nuždi i ideološkom pokriću za stisku i probleme. Između ovih koji se iz “ljubavi prema životu” zatrčavaju na žene koje idu pobaciti u bolnice gdje i tako ne rade pobačaje, nego isti liječnici voze terence jer se bogate radeći ih u privatnom aranžmanu…i “, nju nitko ne vadi. cvrčaka koji opet pomažu kojekakve komisije i povjerenstva, edukacije i predstave, ali roditeljstvo ne pomažu, između njih se obični ljudi stišću i savjetuju, zadužuju i prolaze svaku muku. To nije sloboda izbora.
Jedni farbaju klupe u dugine boje, drugi u crno, ali kovertu i “tu imaš, kad još jednom razmislite, ako odlučiš što odlučiš, nju nitko ne vadi. Bar ne ženama, nego župnicima sa Pasatima da ih straše bijesom samoga neba. I ovima koji ih, kao hrabre, a navukli su dobru paru da ih hrabre, i to je s njihove strane to.
photo jutarnji
Dodaj komentar