Featured Hrvatska

Sasvim osobno o ženidbi katoličkih svećenika

Sasvim osobno jedno razmišljanje o ženidbi katoličkih svećenika, više shvatite kao uzurpaciju slobode pisanja nego kao više od toga.
Svećenik, bilo koji i koje nominacije, ipak i prvenstveno služi tome da kad nekom umre majka kaže i objasni gdje to ljudi idu kad odu iz svijeta živih, da kad on ženi dvoje da im približi koliko je to važno i zašto i da kad krsti dijete ljude uputi koliko i u čemu je taj trenutak poseban. Da bi on to mogao on mora biti netko poseban, netko tko te odgovore razumije a ne prepričava, on mora nečim pokazati da je tim istinama koje tvrdi blizak i posvećen. Pravoslavni i protestanti ne misle da… prvi da je za ovo bitno da on ne dodiruje žene a drugi da je uopće bitno da on ne bude ” jedan od nas”, katolici misle da je ta granica važna jer da kad je ne bi bilo da bi on bio kao i pekar ili mehaničar. Oni misle da je svećenički poziv neodvojiv od povlačenja iz svjetovnog. U redovničkom svijetu misle da je tako potrebno i pravoslavni vjernici ali u episkopatu ne.Naravno i kao i sve, celibat se može kao obaveza nadigrati na sto načina, naravno, može se biti duhovan i… pa, ako može voziti i jesti paprikaš a ne samo kruh i vodu onda zašto se ne bi i ženio. Celibat je psihološki i organizirani dokaz da je on imun na svijet i to je sigurno tako i zato ma što tko rekao. 
I svatko će tu biti za ili protiv po presliku svoje predodžbe – kakvom čovjeku će oni povjerovati da im treba sahraniti majku ili krstiti dijete a da znaju kako je to drukčiji čovjek nego neki njihov prijatelj ili susjed i da to nije samo jer on zna tekst nego da je ukupno bliži toj istini. I da je ukupno dalji svakodnevnom životu i svijetu. Da je time u vrlini prvenstveno koja mu otvara put razumjeti vječnost, da je tome okrenut. 
Ja sam upoznao.. ali stvarno puno svećenika i puno redovnika. Međutim odgovor na ovo pitanje se formirao davno i ja bi volio da kad mene budu jednom kremirali, da bude netko drukčije odjeven i tko drukčije živi od drugih tamo oko mene. Netko poput fra Radića iz makarskog samostana koji je imao ulogu u mom odrastanju i tko je bio mršav i s naočalama, izuzetno tih i skroman, tek potom (ali da) tko nije živio baš svjetovno osim što je planinario, eto volio bi da ne vozi motor ili bar skup automobil. Celibat jest dio te moje osobne slike kakav bi to volio da je čovjek koji će tamo stajati. Ne kao obaveza ako je moguće ali kao logičan odabir, opet ako je moguće. Pa Muhamed Ali bi bio u celibatu u doba kad se spremao za boks meč. Da, znao sam pravoslavnog Škorića iz Splita i on je bio u braku i jest ali ne djeluje manje zato duhovan, znao sam dobro pok biskupa Deutscha, evangelika, koji je tipično za protestante bio oženjen a imao autoritet smirujuće staloženosti upravo kao ” jedan od nas” a ne kao netko s druge strane crte koja dijeli rukopoložene i druge. Pa opet, meni je duboka slika druga i ona je zajednička svima jer niti u ostroškom svijetu nema žena, kako god to gledali i iako je Krist nakon uskrsnuća a prije uznesenja jeo i pio s učenicima. Ali da piše da su išli na hamburgere ja to ne bi vjerovao. A kako vi? Ako vi.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

1 komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara

Odgovori na Marko Otkaži odgovor