Policija je, ubrzo nakon dojave, u postaju privela šest ljudi. Kako doznajemo, riječ je o četiri mladića, sinova vlasnika kuće Josipa Dominkovića (60). Riječ je o I. D. (30), P. D. (32), K. D. (26) i A. D. (21). Osim njih, u postaju su na kriminalističko istraživanje doveli i A. A. (24) te M. B. (23). U pucnjavi, nasreću, nitko nije ozlijeđen, no propucan je bijeli kombi u vlasništvu njihove susjede parkiran preko puta, o četvrtoj uzastopnoj pucnjavi u Zagrebu izvještava Večernji. I ovi zadnji nisu Romi, i gledajmo ovo kao cjelinu i ne kritizirajmo policiju jer su oni dio društva a društvo smo svi zajedno, ono je činjenica a ne samo skup pravila koja se oživotvoruju na ulici i iza PVC stolarije, društvo je prešutni dogovor.
Vidite, mi kao društvo nemamo samosvijesti, nju nam nitko neće usaditi ex chatedra, niti ovaj koji 25-og drži predavanje u srednjoj školi u kojoj će nastava biti skraćena a koji je nedavno izjavio da vjera od žene traži da na prvom mjestu obavlja svoje staleške dužnosti, niti plakanje za “nekad je policija nila policija” niti gradonačelnik koji poput Saromana mijenja boje kako bi obuhvatio u krilo svoje biračke baze sve stanovnike Dubrave, i one koji vole Tita i Franju i kladionice i ping pong i kućne ljubimce. Nisu oni krivi, niti don Stojić niti Bandić niti udruge koje se bune protiv ovih, niti Bernardić niti Floki. Nitko nije kriv. Nego mi to biramo.
Malo što čovjek bira aktivno, čovjek prvenstveno bira pristajanjem. Evo vidite banalno, jučer sam od dva muškarca dobio u facebook aplikaciji privatnu poruku s medvjedićem koji drži srce za međunarodni dan zagrljaja i uputu da šaljem dalje, ne dvojim da mogu očekivati uskoro početi i otvarati poruke s dupinima koji se preskakuju, meni se to čini neprilično meni slati, baš…ono, medvjediće. Ali opet, nisu ljudi krivi i u meni titra neko “neka ih”, a sve u meni bi ih poslalo u onu stvar. S druge strane, nakon bitnog sastanka u Požegi je u kavani počelo jedno društvo razgovarati sve glasnije, sve bahatije, mi drugi smo to tolerirali jer su oni takvi uvijek, jer ne znaju drukčije, jer je život težak. Konobari su tolerirali jer su oni takvi uvijek, jer ne znaju drukčije, jer je i njihov život težak. Uskoro se nije moglo mirno i kvalitetno razgovarati uz piće koje je skuplje nego u Konzumu upravo zato da bi se negdje moglo mirno razgovarati. To je kao kad mediji govore obračunu u krim miljeu, ne smije postojati krim milje. Mi pišemo da netko divlja i razbija, susjedstvo drži u strahu i raspačava narkotike, puca iz jurećeg automobila, pišu kao da netko skuplja gljive. Da, i da susreću žrtve ratnih silovanja svoje silovatelje i to sasvim mirno, pa to može ili biti teška kleveta ili pristajanje. U Beogradu su 90-ih, kriminalci nastupali na TV, i ne samo tamo, i najavljivali tko će koga, poslije su se zgražali svi kako su jednom i ubili premijera i tu je sasvim jasno da je svejedno po čijem sve nalogu.
A ko budemo tolerirali malo, bit će veće. Ako budemo veće, bit će još veće. Ne dajte da vam parkiraju pred ulaz u dućan pa vam neće raditi nerede po dućanu, tko god to bio. Jer ako budete dali da vam parkiraju pred dućanom onda će se i čuti rafali, majke ti, u Zagrebu rafalna pucnjava. Svi sve znaju i šapću ili se hvale time “da nekog nezgodnog poznaju”.
Dodaj komentar