Hrvatska

PROF. SAKOMAN- POTROŠNJA DROGA 2019.

Ovaj intrigantan tekst smo dobili od prof. Sakomana, prijatelja Odjeka, ovo je treći njegov tekst čije dielove objavljujemo kao poticaj borbi protiv droge, kriminala, i lošeg ukupnog društvenog odnosa prema pošasti fenomena narkotika, i svemu što ga prati.

Veliki strah radi ozbiljnog rizika da će biti  uhvaćeni i brzo i adekvatno osuđeni i da će ostati bez nelegalno stečene imovine, najbolji je način odvraćanja ljudi od kršenja  Zakona. To je najbolja prevencija kriminaliteta droga, korupcije i svih ostalih modaliteta nezakonitog ponašanja ljudi.

Uvod: Polazište za praćenje trenda i kvantitativni izračun potrošnje  droga u pojedinoj godini, temelji se na mjerenju koncentracija metabolita droga u otpadnim vodama Zagreba, koju znanstvenom metodom  provodi od 2009.  Institut „Ruđer Bošković“ (Terzić i suradnici). Podaci za Zagreb pomnoženi sa 4 daju sliku potrošnje u Hrvatskoj i iznosa novca koji se  odlio u ruke kriminalne mrežena „uličnoj razini“. Za sada su dostupni podaci do 2019. kojoj godini je u Hrvatskoj prodano preko 50 tona marihuane i preko 4 tone kokaina uz promet na crnom tržištu od oko 7 milijardi kuna. Napominjem da je potrošnja svih droga održavana na podnošljivoj  razini do 2014. da bi u kratko vrijeme nakon toga potrošnja kanabisa porasla  300%, kokaina 500%, ecstasy 350%, amfetamina 950%.

Premda sam u mirovini, gledajući te podatke o kojima  javnost uopće nije  informirana, boreći za istinu i javni interes,nisam više mogao  „šutjeti“. Prije godinu dana, pismeno sam o problemu  droga i org. kriminala informirao Ured  premijera, ministra i glavnog ravnatelja MUP-a,  kasnije i „vrh sudbene vlasti…Na pitanje  uzroka  porasta potrošnje svih droga od 2015., koja činjenica ukazuje na veliki neuspjeh društva, dok su prisutni   odgovori u stilu „….mi tu ništa ne možemo napraviti, ili, „potražnja je uzrok porasta potrošnje“, „… pa i u EU isto raste ponuda i potrošnja kokaina….“. Rekoh im da je u zemljama EU potrošnja porasla za 30%, a u našoj zemlji  za 300- 500%.  Nismo objasnili radi čega je npr. u samo jednoj godini (od 2014. na 2015) u Zagrebu, potrošnja amfetamina porasla za 500% i dalje se održava na toj nekoliko puta višoj razini. Niti državna tijela nadležna za zakonitost financijskog „poslovanja“ građana nisu adekvatno reagirala na činjenicu da se „bez fiskalne blagajne“ samo u 2019. na „uličnoj“ razini dogodio promet drogama u iznosu od preko 8 milijardi kuna. Trgovina drogama u ovoj osiromašenoj, demografski opustošenoj državi, posljednjih je godina silno povećala koruptivne kapacitete organiziranog kriminala i njihovih sprega s vlasti. Taj sustav  moći  pohlepnih, bahatih egocentričnih, nemoralnih, lažljivih i licemjernih ljudi, pokrenuo je prodajom droga još jedan val akumulacije kapitala. Onaj prvi bio je tijekom rata i poraća,  trgovinom oružjem i heroinom,  kako bi u sramotnoj privatizaciji loši ljudi „ni za što“ došli u posjed nekadašnjeg društvenog vlasništva (koje su uglavnom upropastili) a stotine tisuća građana i mnogi branitelji, ostali su bez posla. Ta manjina funkcionira kao država u državi, ponašaju se kao da je Hrvatska njihovo vlasništvo a narod „ovce koje treba šišati“.Imaju novac i moć, rade što hoće, nevjerojatno su umreženi,  mogu kupovati što požele, od nekretnina poluprazne Slavonije, Banovine, Like, otoka,vila i plovila na moru, skupocjenih automobila,  do ljudi „koji im trebaju“. Većina njihovog nelegalno stečenog novca, skrivena je po računima izvan zemlje. Organizirani kriminal po svojoj definiciji uključuje sprege s vlasti i osobito s represivnim aparatom i pravosuđem i droge su im samo jedan od modaliteta nezakonitog posla kojim se bavi, kojim izuzetno brzo dolaze do velikih iznosa „crnog novca“. Da ne bi ispalo da „doktor govori napamet“,  evo izračuna potrošene  količine i prihoda od prodaje samo dvije droge; marihuane i kokaina u 2019.

Marihuana; Postupan porast potrošnje te droge u Hrvatskoj  od prije desetak godina, povezan je s medijskom promidžbom  uporabe te droge u „medicinske“ svrhe ali i napadnim izvještavanjem o legalizaciji  kanabisa za rekreativnu konzumaciju punoljetnih osoba u nekoliko država svijeta. U tome su svoje prste u RH imali i neki , koji, kao da su zaboravili, da u našoj zemlji ne postoje učinkoviti mehanizmi zaštite zdravlja i zdravog odrastanja najvažnijeg resursa, djece i mladih. Da po tom  pitanju loše stojimo potvrđuje i činjenica da su hrvatski 15-godišnjaci (istraživanje ESPAD) na samom vrhu po pojavnosti pušenja duhana (deset puta ih više puši od njihovih vršnjaka u Norveškoj),a naša zemlja, unatoč najvišeg pobola i umiranja od pušačkih malignih bolesti i silnih troškova zdravstvenog sustava za liječenje tih bolesti, nema nikakve kampanje protiv pušenja duhana (jer bi to ugrozilo punjenje državnog proračuna). No, vratimo se na potrošnju kanabisa. Kako je medijska kampanja „marihuana-lijek“  utihnula,došlo je do pada potrošnje za 20%. No od 2016. kreće agresivni rast ponude i to sve koncentriranije droge, što je na koncu dovelo do 300% veće potrošnje kanabisa u 2019. godini.  Polazeći od podatka okoncentraciji metabolita kanabisa u otpadnim vodama Zagreba,  navedenu količinu (od 22.000 grama thc dnevno) na sugestiju znanstvenika I.“ R. Bošković“, umanjio sam  za 3 puta. Dakle, u Zagrebu  se svaki dan prosječno popušilo 7 kg čistog thc,što pomnoženo s 5 daje količinu od 35 kg marihuane  20% čistoće, a pomnoženo sa 365 daje količinu od 12.775 kg ili nešto više od dvanaest i po tonau toj godini. Uz pola grama trave  po cigareti,  u Zagrebu se svaki dan prosječno popuši oko 70.000 jointa, za koje je uzprosječnu cijenu od 80 kn po gramu, plaćeno 1,040.200.000 kn, (dakle, više od MILIJARDU KUNA,  Zagreb). Ta količina pomnožena s 4 daje  količinu za Hrvatsku, koja iznosi oko 51 tonu, a utrošen novac na ilegalnom tržištu oko 4,100.000.000 kn (više od četiri milijarde kuna u 2019.). Na tisuće maloljetnika  i desetine tisuća mladih, mentalno zaostaje, gubi motivaciju za obrazovanje, rad  i zdravu zabavu, izlažući se konzumaciji te izuzetno lako dostupne droge. U značajnom je porastu broj psihijatrijskih hospitalizacija mladih radi psihotičnih, paranoidnih stanja koje uzrokuje kanabis.

Kokain;U Zagrebu se u 2019. prosječno svaki dan konzumiralo 1000 grama (1 kg) 100% čistog kokaina, u godini  365 kg,  što je količina 500% veća nego 2014. godine. Obzirom da se  konzumentima prodaje smjesa 30-35% čistoće,  dnevno se trošilo oko 3 kg smjese  ili oko  1100 kg u godini, što uz cijenu  od 600 kuna po gramu znači da su građani Zagreba su te godine potrošili  na kokain oko 660 milijuna kuna. Taj iznos pomnožen s 4 daje potrošnju u državi od 4,4 TONE i odljev od 2,640.000.000 kn (preko DVIJE I PO MILIJARDE KUNA).Taj enormni, skokoviti porast,  (540%. veća potrošnja  2019. nego 2014.) ispred svega je uzrokovan  naglim i nekontroliranim porastom PONUDE , a time i DOSTUPNOSTI  te droge od strane organiziranog kriminala. 

Da smo se barem  i tom „COCA“ zarazom bavili tako organizirano, kao što se bavimo sprječavanjem širenja zaraze virusom Covid-19!

Podaci ukazuju da su i preventivne mjere za smanjenja potražnje za sredstvima ovisnosti zakazale, da je odgoj djece nefunkcionalan, da je sustav vrijednosti u društvu poremećen, da najveći  utjecaj na kreiranje društvene zbilje imaju ljudi u čijim glavama dominira težnja moći, slavi, novcu, što je  pretpostavka za realizaciju  psihologije brze, egocentrične, hedonističke nagrade; od nosa, preko usta i punog džepa, do „gaća“ (dopaminska ugoda, uz dobru hranu i piće „seks and drugs“). Ljudi „takvog morala“ (i njihovi „sinovi“)  imaju više novca, obiteljski život im je narušen i mnogi nedužni, osobito djeca i njihove majke za to plaćaju „ceh“. Njima je  uzimanje „čistog“ kokaina čak znak prestiža. Zanimljivo je da vrlo visoko rangirani dileri droga ne konzumiraju tu drogu što dakle čine „gluplji“ kriminalci. Kada puno novca i gomila materijalnih vrijednosti  i „šminkeraja“ više ne zrače smislom postojanja,  tada na scenu stupa kemijska stimulacija mozga  naglo obogaćenih poduzetnika,  financijaša, kvarnih odvjetnika, s etikom „posvađanih“,  korumpiranih liječnika, kvarnih žena. Tu je i svijet  estrade ali i puno nesretnika kojima treba stimulacija da bi mogli funkcionirati u dinamici života….Droga je skupa i što se više drogira i troši, to se ima manje pameti, pa je logično da će mnogi ili već jesu, mentalno i poslovno propadati. No, zastrašujuće je da je droga toliko dostupna, da istu povremeno konzumiraju i mnogi maloljetnici(ce), obično i pušači marihuane. Nakon što se mnogo ljudi „navuče“ na drogu, oni prenose svoj stil ponašanja i zabave za druge osobe i to podržava i rast  potražnje i širenje broja ovisnika. Kroz 4 godine, do 2019., količine zaplijenjenog  kokaina na lokalnoj razini gradova  Hrvatske bile su minorne u odnosu na količinu koja je potrošena.Umjesto da  se poduzimanjem pravovremenih mjera svih odgovornih resora, radi zaštite zdravlja ljudi i borbe protiv bezakonja,  smanjuje potražnja i  obuzda eksplozivan porast   ponude droga, (najmalignijeg modaliteta organiziranog kriminala), to pitanje,u čijem rješavanju smo jedno vrijeme  bili među najboljima u EU,je marginalizirano i skinuto s liste političkih prioriteta vlasti. Zar nije „dovoljno“ da smo na dnu europskih rang lista po obolijevanju i smrtnosti od bolesti povezanih s pušenjem duhana, a da o korupciji, demografskom slomu, slabom gospodarstvu, ne funkcioniranju pravosuđa i javne uprave (tog administrativno-birokratskog mastodonta navaljenog na leđa tih milijun i nešto  ljudi koji radom stvaraju vrijednosti ) i katastrofalnoj kadrovskoj politici  vlasti,niti ne govorim. Covid-19 epidemija i potresi, „pomogli“ su, da su u sjenu gurnuti  svi ovi, od politika proizvedeni i nagomilani društveni problemi. Čak se radi toga i priča, da nas narednih godina  čeka pravi preporod milijardama novca iz fondova EU, sve slabije čuje.

Da rezimiramo. Na ilegalnoj trgovini kokainom i kanabisom, na uličnoj razini, kriminalna mreža u Hrvatskoj  je uprihodila (bez fiskalne blagajne)  u 2019. godini preko  šest i po milijardi kuna. Ako bi tom iznosu dodali odljev novca na amfetamin, MDMA,heroin, nove sintetičke droge itd., iznos bi bio oko 8 milijardi kuna. No, novac se vrti i na prethodnim preprodajama  velikih ili većih  količinadroga, a zarade se ostvaruju i  povećanjem mase droge miješanjem  s raznim „punilima“.Koruptivni kapaciteti i kapital organiziranog  kriminala  silno su povećani u Hrvatskoj posljednjih 5 godina.

Podaci Registra liječenih ovisnika u RH, koji vodi HZZJZ, pokazuju gotovo neshvatljive razlike u stopama liječenih „teških“ ovisnika u našim županijama. Hrvatska je mala zemlja sa vrlo malo stanovnika, distance među gradovima su neznatne, kvaliteta života,  školske prevencije kao i zdravstvene zaštite malo se razlikuje, a razlike u broju ovisnika su enormne. Tako je stopa liječenih heroinskih ovisnika na sto tisuća stanovnika u 2013. u Istarskoj županiji  godinama bila najviša, preko 500, a u Bjelovarskoj županiji samo 7, Osječkoj 128,  Varaždinskoj 173 (samo malo južno), u Krapinskoj, svega31, Zagrebu 318, Splitu 346…. Istraživanjem ilegalnog tržišta droga u RH koje sam proveo za 2013.,potvrđeno je da su droge bile najdostupnije upravo u Istarskoj županiji. Tako se u Puli za samo 20 min i 90 kn moglo nabaviti dozu „dobrog“  heroina,dok je u Osijeku trebalo 150 min da se za  120 kuna kupi  „šut“ lošeg heroina. A Osijek je puno bliži Bajakovu nego Pula. Istraživanje je potvrdilo da je najutjecajniji čimbenik velike potrošnje droga, osiguran kontinuitet lake dostupnosti i zato je velika razlika pojavnosti ovisnika po županijama u svezi  s razlikom u kvaliteti rada represivnog aparata na toj lokalnoj razini. Gdje policija  dobro radi svoj posao, nema problema. No, što je konkretno bio uzrok, da je ta, po mnogo čemu prestižna, Istarska županija, godinama bila najveće leglo zla droga?  (Zadarska je  na drugom mjestu). Što je uništavalo Pulu i Istru, konačno je potvrdilo  kriminalističko istraživanje PNUSKOKA, čija akcija (FAVELA, 2014.) je rezultirala  uhićenjem većeg broja osoba koje su organizirano,godinama, nesmetano nabavljali i prodavali droge.  Među njima,  je ključnu ulogu imao visoko pozicionirani krim inspektor i još 3  uhićena krim. inspektora PU Istarske. I Split je koncem osamdesetih „gorio“ od heroina radi sličnog razloga i akcija zagrebačke policije u organizaciji izuzetnog krim inspektora Tomislava Stanića izvedena u Splitu i uhićenje T.Cezara i ekipe, pokrenula je suzbijanje tog užasa. Nakon toga brzo su se dogodile kadrovske promjene i krim. policiji. PU Split. I u poslu s kokainom, koji je na  Brajdici, otkrio „pas Buri“ (zaplijenjena velika količina  kokaina), isto su prste su imali visoko pozicionirani djelatnici MUP-a.Nedavne velike zapljene kokaina na carinskoj granici, u luci Ploče, kroz koju je posljednjih deset godina „prošlo“ na tone „robe“, stvara više privid da su se u 2021.  intenzivirale aktivnosti MUP-a i carine.Zaplijeniti  i uništiti drogu je vrijedno svake pohvale. Ali još je puno vrednije uz drogu uhititi kriminalce, organizatore tog posla. Tako što se dogodilo i u Zagrebu 1998.  kada je za 14,7 tona zaplijenjene marihuane osuđen na nekoliko godina zatvora samo g. Flanjak, tada glasnogovornik N.K.Dinama. Akcija policije je bila „probijena“, tako da je na koncu sudski postupak vođen samo protiv naručitelja „košulja“. Ne znam kako će na koncu završiti naručitelji koji jako „vole banane“ . Uspješnim se ocjenjuje rad na suzbijanju kriminaliteta droga,  ako na lokalnoj razni policija zaplijeni  barem 10% od procijenjene količine potrošene droge na toj razini. To bi značilo da je u 2019.  Hrvatska policija trebala zaplijeniti oko 5 tona marihuane (uvezene i iz domaće proizvodnje) i preko 400 kg kokaina (namijenjenog domaćem tržištu). Među nositeljima  biznisa s drogom (i svim drugim nezakonitim načinima otimanja tuđeg) i danas su i osobe  iz kriminalnog miljea, koji su na „kostima“ hrvatske mladeži koja je ginula na ratištima, trgujući devedesetih heroinom i oružjem, stvorili kapital i dalje ga oplođivali kamatarenjem, pranjem novca, korupcijom, biznisom sa nekretninama, menadžerstvom u nogometu itd. Oni i danas lagodno žive i nitko im ne ispituje povijest… „odakle im sve to“….  dok na tisuće mladih socijalno i obrazovno zaostaje i propada,neki adolescenti se „zapošljavaju“ kod dilera da bi povećali svoje prihode ili džeparac, a mnogi razmišljaju o napuštanju svoje zemlje da bi bolje živjeli ili da bi barem manje frustrirani nepravdom  i bezakonjem. Stanje u pravosuđu i sveprisutna korupcija u državi, ali i sve slabije preventivno-edukativne kampanje kroz škole i medije, pridonose i ovom lošem stanju povezanom sa zlouporabom droga.

Usudim se reći, da za spas ove države, danas, nema važnijeg posla od onog što bi trebali raditi vrhunski i čestiti i angažirani profesionalci MUP-a, pravosuđa, sudbene vlasti i obavještajne zajednice. U tim sustavima  više je takvih nego onih nesposobnih i pokvarenjaka, ali  oni nisu na pozicijama moći.  Zar je bilo za očekivati da će se napraviti reda u zemlji u kojoj se ne može biti kuhar u hotelu bez položenog stručnog ispita a može biti gradonačelnik, a da se niti jednomjesečni kurs za tako odgovoran posao ne mora proći. Politička zajednica je malobrojna (mislim onih s članskom iskaznicom)  i iz nje, ako bi se to htjelo,  nije moguće regrutirati dovoljno sposobnih, stručnih i poštenih kadrova, za brojna vrlo odgovorna stručna mjesta. Konačno,  nije ova zemlja vlasništvo te manjine od jedva 10% punoljetnih građana. Oni su pokazali da gotovo sve mogu  upropastiti. Kad su pravi, sposobni i pošteni  ljudi na pravim mjestima, kojima je izazov boriti se za javno dobro, koji vole svoje sugrađane i zemlju, oni u ovoj maloj državi, koja ima stanovnika kao predgrađe srednje velikog kineskog grada, mogu u kratko vrijeme napravili reda. Zna se koji je razlog da se tako što ne događa i radi čega prijeti da naša zemlja postane samo geografski pojam.

Veliki strah radi ozbiljnog rizika da će biti  uhvaćeni i brzo i adekvatno osuđeni i da će ostati bez nelegalno stečene imovine,najbolji je način odvraćanja ljudi od kršenja  Zakona. To je najbolja prevencija kriminaliteta droga, korupcije i svih ostalih modaliteta nezakonitog ponašanja ljudi.

U Zagrebu, 05.05.2021.                                             Prof.dr.sc. Slavko Sakoman

photo screenshot

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara