Čini se u ovom vremenu beskrajne vulgarnosti u komunikaciji i nepažnje omnes contra omnes predizborna šutnja kao jedini gost u krčmi s kravatom a kojeg ne diraju jer ne znaju za koga radi. Osim par baš pravih budaletina ljudi i portali uistinu izborno šute. Mi koji uvijek izborno šutimo malo i odmorimo od te atmosfere Lige prvaka koju će prekinuti uvijek isti prijenosi iz izbornih stožera kod objava prvih rezultata, s tamburašima i Bakarskim vodicama i do tada u toj šutnji, iskaču članci o crvenim cipelama koje morate imati, o tome da je ipak neka firma nešto prodala, najviše o starletama i Vegetama i sudkim trakavicama koje se, bar ne preočito, ne primaju kao predizborna tema.
Zapravo taj intermezzo pokazuje dvoje. Koliko smo siromašni dobrim tekstovima i temama i drugo, čemu zapravo politika služi. Odušku od, jednako kisele i pune suprostavljenosti, navike naših kolektivnih tipskih svakodnevica. Ona je jedna prateća arena koja je svrha sebi i igri identiteta.
Idite u prirodu i na ribarnicu idite i gdje vas srce vuče i jedno razmislite danas, kako bi bilo da je ovako svaki dan i da politika izgubi onaj dio svoje magije u kojem nas zapravo jedino prati. Možda bi izranjali novi zajednički sadržaji osim prirodnih katastrofa i crvenih cipela i rekli i otvarali sasvim novo a zabavno.
Da, tu je sport. Jedini natjecateljski set tema koji nije politika iako je njena skoro seksualno željena udavača. Nešto između porezne evazije i zabave što politici više nego treba.
A mi koji smo dosadni jer se drogiramo potragom za objektivnim a ne političkim, mi ćemo kao svaki dan.
Dodaj komentar