Postoji nešto duboko, što se otvori u takvim utakmicama

photo free supet tips

Kad reprezentacija dopre do četvrtfinala…onda i oni koji ne vole nogomet, histeriju oko prvenstva, ljudi koji znaju da to ne spašava stvar, ljudi koji ne vole populizam niti jedne vrste, zreli ljudi, pakosni, zaduženi, kiseli, reumatični, različiti….kad se dođe do četvrtfinala, onda svi gledaju. Jer to postaje ozbiljna stvar.

Rusija je uvijek imperij, kad je domaćin i kad je i tako svugdje onda se svatko osjeća Luke Skywalker u jednoj mjeri jer je Rusija otjelovljenje moći, veličine, neumoljive i ogromne, snažne i beskrajne. I kad si u bilo čemu s druge strane, u Sočiju, i kad stotine milijuna žele da ona nadvlada…onda ti predstavljaš sve u čovjeku koje kaže “moguće je”, jer sama činjenica koliko ih je a koliko nas je razlog zašto meni jutros (za koga se zna da s nogometom imam koliko i s neurokirurgijom) ljudi iz Srbije, Slovenije, Njemačke, Italije i Irana govore – držite se, pobijedit ćete. Kao da ja igram! Kao da su oni na toj našoj strani! Kao da oni igraju!

Da igraju Crnogorci i Nijemci ja bi navijao za Crnu goru. Ništa nije razlog nego jer bi se u susretu u stolnom tenisu, nogometu ili bilo čemu, osjećao loše ako bi priželjkivao poraz malih pred ogromnim, to je biblijska logika, to je punkerska logika, to je ragtime logika.  Potom, prirodno navijaš za onog tko igra u gostima. Arhetipski i simbolično, većina ljudi na zemlji navija za Hrvatsku večeras jer nas (ih, jer ovi igraju a ne mi), vide kao neko predstavništvo malog svijeta protiv velikog. Čak je Vučić rekao da navija za Rusiju kao da nešto time dvojbeno priznaje, u svom nesvjesnom on osjeća da je time manji frajer. Frajer je uvijek na strani James Deana a ne Rock Hudsona..u filmu “Div”, jer Dean gol do pasa i prljav od nafte slavi a Hudson je bogat i smiren i on nije izazivač, mi smo večeras James Dean, Bruce Lee, mi smo novi val. Uopće u ovom nije važno što je hrvatska nacija nogometno jača, ovo je do druge logike zbivanja.

I zato ljudi, hrvatski i drugi, navijaju za Hrvatsku. Simolički..hrabrije je, a kud više postoji od toga, najdublje mi svi prvenstveno poštujemo hrabrost. To nema veze s politikom, s ničim. Svaki liverpoolski huligan i beskućnik s Hudsona zna da je tako. Jer oni su Karenjin a mi smo Vronski. Mi smo sedam sati vožnje autoputom, jebote. Mi smo oni u kamenjaru a ovi nas nadlijeću dronovima i satelitima.

I onda krv drukčije teče. Šumnije.