Hrvatska

Postoji li suočenje s prošlošću? Ne, ono niti postoji niti je to moguće.

photo www.zagreb

“Početkom tjedna u dvorištu zagrebačkog Učiteljskog fakulteta osvanule su policijske trake koje priječe prolazak cijelim južnim i jugoistočnim zelenim površinama oko fakulteta, a potom je i bager krenuo s iskapanjem. Sve te aktivnosti koje plijene pozornost svih koji prolaze Gagarinovim putom dio su terenskog istraživanja koje provodi Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja ne bi li pronašla posmrtne ostatke žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.” piše Lider, i to je već bar peta inicijativa u kojoj se htjelo suočiti s vlastitom prošlosti na ovoj lokaciji i stvoriti novu nijansu sive u ukupnoj viziji sebe u XX stoljeću, svaki put u novim političkim i geopolitčkim okolnostima. Osobno, o ovoj lokaciji je autor teksta pisao vrlo argumentirano i trijezno još davno, i upravo sa željom tog suočenja, radi se o represalijama iz 1945, od strane pobjednika.

Je li Hrvatska spremna za …suočenje sa svojom prošlošću? Nije. Tko se htio suočiti  je već odavno suočen, ništa se bitno novo neće dogoditi u kolektivnoj svijesti iz razloga što su sve bitne činjenice odavno sasvim jasne ali odnos prema njima je stvar političkog i  međunarodno-političkog trenutka. Inicijative za iskapanja i otkrića  idu ili pred izbore ili s potrebom koja imaju svoju svrhu, Kremlj je blizu i 1944. je kremaljskoj zvijezdi odgovaralo jedno, kasnije drugo a danas joj odgovara da u Europi bujaju i snaže što tvrđe revizionističke struje, tako i unutar HDZ je lako reći da bi jednoj struji odgovaralo da se otkrije 50 masovnih grobnica pune civila i vojnika poražene strane u 2.sv ratu…a vladajućoj struji u HDZ bi odgovaralo da se ne pronađe.

Drugo je da okretanje ukupne pažnje na uistinu teške zločine titovske stvarnosti iz 40-ih u suživotu s time da se sve što je pripadalo na dušu  lokalnom nacističkom režimu do 1945. smatra gotovo sportsko navijačkim nestašlukom (nije to samo tu, to je svugdje na kontinentu sada tako gdje djeluje jedna od dviju suprotstavljenih sila u ovom europskom trenutku)…to nije katarza nego što je uvijek i bilo, to je politika i inženjering. Putinu i Trumpu je u interesu da se ispod maćuhica nalaze šokantni ostaci a Merkel i Macronu nije. Ovim prvima je u interesu da u Beogradu bude Dražin spomenik na Terazijama, ovim drugima nije.

I  kad se pisala povijest NOB, tadašnji sovjetski interes je bio da broj poginulih na Sutjesci bude prikazan u jugoslavenskoj povijesti tako visok da se shvati “bez nas ste bili zečevi za odstrijel” a titovskoj strani dovoljno visok da bude jasno da je bila ta bitka epopeja ali ne i poraz vizije i genijalnosti Tita. Koliko apsurdno je ovo danas pokazuje da je četništvo danas ..prorusko a antibritansko a britanci su tada jedini pomagali četnike. Desničarenje u Hrvatskoj pak gleda u Putina kao u boga a od njegove tadašnje strane su stradali…u Berlinu pak vide “nekog tko zabranjuje koncerte” a..sve je to jasno.

Tuđman je bio za tzv “miksanje kostiju” iz iskrene potrebe za stvaranjem hrvatskog suvereniteta. Istina..tada je ex UDBA bila jednako vladajuća i među crvenima i među crnima i to je dovelo do neviđene pljačke jer su dečki mogli što su htjeli, neudbaški crveni su bili mrtvi ili gladni ili niskopozicionirani, neudbaški crni su bili uglavnom mrtvi a nešto ih se i prišljamčilo uz vreću iz koje su vadili ovi prvi, drugi su umirali od gladi. Razloga za neki ponos i tako nije bilo i vanjašpiljakovska domovina je mogla hraniti i ex JNA i ex legionare ako su i dok su bili dobri. Postotak udbaša u miliciji bivše države bio je podjednak onom postotku koji je imala u tzv ekstremnoj emigraciji.

I kremaljski interes je bio da se na dočeku udare i Čavoglave, berlinski nije. A to nisu temelji za neku katarzu i ona je tlapnja, povijest se u osnovi zna ali suočenje s prošlošću…to je glupost. A kuda će u javnom prostoru ići klatno vizije o vlastitoj prošlosti ovisi samo o tome čiji će spinovi nadvladati, europski kojima odgovara manja tenzija ili rusko-američki kojima odgovara veća. Ne treba biti genij da se izgovori..pa da, isto kao s imigrantima.

 

 

 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara