Hrvatska Osvrti

PA, DA SE I U BANDIĆA VIŠE SUMNJALO, VALJDA BI BILO BOLJE? ILI SE NITI U VAS NE SMIJE POSUMNJATI. (i o diskusiji na stranicama HRP-a)

Desetljećima je Zagrebom vladala jedna garnitura utjelovljena u Milanu Bandiću, vladala je ultimativnim populizmom na koji se nadogradio i snažan rođački i drugi klijentelizam kakav se na nacionalnoj razini identificirao s HDZ-om, a tko god bi i gdje god u Hrvatskoj zasjeo, u čas bi se počeo, brže ili sporije,  ponašati slično, uzalud je USKOK štampao optužnice, uzalud su izlazili stalno novi natječaji u kojem bi se iz divovske blagajne plaćali ventili i stolne lampe po višestrukoj vrijednosti…narod je to birao. I stranke su s tim rado  koalirale, i od najcrnje desnice do vilenjaka i patuljaka, svi bi se od tih elita, udruga, rođaka, bar malo omastili, pa i nova vlast u Zagrebu, a tada oporba, ovjenčana svetom idejom da će srušiti u bezdan taj pokvaren i korumpiran svijet zla, i uspostaviti novi. I ovaj čas, piše se o MORH-ovom neboderu i ležaljkama koje koštaju kao rabljeni automobili, tu u Zagrebu….ljudi su iznova i usprkos birali Bandića, i tek kad je u romantizirano-sotoniziranom finalu umro, otvorila se prilika za drugo.

To drugo se iskristaliziralo kao bipolaritet Škore i njegove apsurdne i nedosljedne desnice…i nečega što se reklo da je crveno-zeleno, da je jedina nada, da će zlikovce baciti po kaznionama, zaustaviti nepravde, i uspostaviti načelo legaliteta, rada, proceduralne čistoće, i svakog dobra. I u koju se ne smije sumjati. Pa, valjda, da se u mladog Bandića sumjalo, valjda bi bilo bolje. 


Prošlo je neko vrijeme, mladi Tomašević se dovezao pred zgradu gradske uprave na biciklu (kako je i Bandić radio), postavljao neke ljude bez natječaja (kako je i Bandić radio), otpustio neke šalteraše u Holdingu….što Bandić nije radio, postavio i Upravni odbor Srebrnjaka sa svojim donatorom, ali ta naknada je tek simbolična, iako su svi i uvijek postavljali za mali novac a veću moć, za sad….pa i Bandić je sebi smanjio plaću, a stvorio crni fond za kojeg su svi “znali ili mogli znati”, iako se i on, u tome, postepeno puštao s lanca.

I ukinuo mjeru  Roditelj-odgojitelj, za koju je nova vlast zaključila da je skupa i nepotrebna, demograf Šterc dokazao da je davala rezultate, a apologeti i ideološka policija nove vlasti na temi Hrvatskog Radikalnofeminističkog pokreta koji je posumnjao da je ta odluka dobra, jer pogađa siromašne žene i nikog drugog, na toj temi se javio doslovno svatko, pa piše da je mjera ukinuta jer je skupa, jer beneficira nerad, na svom profilu piše jedna zastupnica “mi ostali roditelji smo volonteri i valjda nam netko drugi odgaja djecu! Super mjera kao i mnoge druge nije polučila nikakve rezultate osim čopora nesocijalizirane dječurlije koje su za koju tisuću kuna sjedila doma sa svojim plaćenim odgajateljima” , uglavnom svatko piše da se mera ukida jer je loša, čak i protuzakonita, da “Ova mjera nije se pokazala učinkovitom niti smislenom na terenu, a dvojben je i pozitivan ucinak na kvalitetu zivota zena, tako da, s obzirom na stanje gradske blagajne, podrzavam ukidanje mjere.”, istina tek će analize pokazati zašto nije učinkovita, ali nije. I da ima puno boljih, jedna kaže- Ovo nije socijalna mjera ili mjera za postizanje ravnopravnosti spolova (u tom je smislu izrazito štetna), već je demografska mjera koja je po svemu sudeći neefikasna, ali zašto bi to bilo tako, nije jasno. Ili jest, zato jer ju je ustrojila ona vlast, a ova nije, ova i ne kani nešto slično učiiti, u svakom slučaju, eto. “Neću financirati tuđe jebuckanje”, piše jedna, deder se usudi tako napisati o paradi ponosa, naravno, to je nemoguće. 
Sad citiram tekst objave koji se toliko napada- Najava ukidanja mjera roditelj odgojitelj, kao i sama objašnjenja koja članovi stranke Možemo navode, ukazuju na potpunu socijalnu i feminističku neosjetljivost tobože lijeve i tobože proženske političke opcije. Ideja da korištenje ove mjere udaljuje žene od tržišta rada implicira stav, koji je feministička ljevica davno prokazala kao jedan od ključnih problema koji uzrokuju podređeni položaj žena u društvu. Riječ je o obezvređivanju ženskog reproduktivnog rada i priznavanju vrijednosti isključivo rada koji se obavlja na tržištu. Opcija koja se predstavlja lijevom ne bi trebala zastupati takvu poziciju, već bi je trebala raskrinkavati. Trebala bi ukazivati na vrijednost reproduktivnog rada i zalagati se za njegovo priznavanje i adekvatno nagrađivanje što je ova mjera, istina u minimalnom i nedovoljnom obliku, ipak radila. Guranjem žena na tržište reproduktivni rad ne nestaje, samo se povećava količina rada koju žene ukupno rade, pri čemu dobar dio tog rada obavljaju besplatno. Istina je i da danas muškarci preuzimaju veći dio neplaćenog kućanskog rada u odnosu na ranija razdoblja, ali sva istraživanja pokazuju da puno veći dio tog rada obavljaju žene dok su kod njege malih beba, koja obično uključuje i dojenje, majke nezamjenjive (drugo je kad se mora bez njih jer ih nema ili su onemogućene i ne može se drugačije). Već i samo ukazivanje na činjenicu da su žene te koje rađaju i doje i da su nezamjenjive kao primarne skrbnice malih beba sa stajališta suvremene trans ideologije, koja dominira na “ljevici”, bit će proglašeno transfobičnim jer vladajuća dogma kaže da biološka spolna razlika ne postoji i dojiti i rađati mogu i muškarci i žene. Svaka “lijeva” politika koja bi dekretom izbrisala spolnu razliku, umjesto da se društvo prilagodi u podjednakoj mjeri interesima žena, odnosno majki i djece, jest antiženska i eksploatacijska, a time i izdaja biti same ljevice. Naravno, već na prvi pogled je i jasno koliko je takva “ljevica” odvojena od stvarnosti onih za čije se interese navodno bori, dok se realno bori za vlast kapitala u čijem je interesu da skrbni rad ostane nepriznat i neplaćen.Što se socijalnog aspekta tiče, tu možemisti cinično izbjegavaju priznati činjenicu da ovu mjeru ne koriste žene koje zarađuju peteroznamenkaste plaće, već žene koje ionako rada za minimalac ili nešto malo više od toga ili su ionako teško zapošljive i prepuštene nekim oblicima nesigurnog i prekarnog rada. Takvim ženama je sigurno bolje da dobivaju zasluženu nagradu za svoj rad oko podizanja djece, a ako usto uspiju i nešto honorarno ili van tipičnog radnog odnosa zaraditi, tim bolje za njih i njihovu djecu, a time i za društvo u cjelini. Većina nisko plaćenih zanimanja ne traži stalnu prisutnost i stalno obrazovanje i makar privremeno oslobađanje žena od takvog rada, da bi se brinule za svoju djecu, dobro je i za žene, i za djecu, i za društvo. Naravno, problem je i to što ovakve mjere koštaju zato što sve ekonomije parazitiraju na neplaćenom radu žena, a mi smatramo da potporu zaslužuju sve žene koje odrađuju veći dio skrbničkog rada, ne isključivo one koje imaju troje ili više djece. Naravno, visina naknade bi trebala biti uvjetovana brojem djece, a za skrb oko bolesne djece i djece s posebnim potrebama bi socijalna zaštita trebala biti puno veća. Činjenica da to sve košta samo je razlog da tražimo ozbiljniji preustroj društva i ekonomije koja neće parazitirati na neplaćenom radu žena, a ne razlog da se pravimo blesavi i tobože u interesu majki brinemo za njihove karijere na “tržištu rada”, gdje rade za minimalac manji od propisane naknade, dok obezvređujemo njihov stvarni rad. I, naravno, jednako bi trebalo vrijediti i za muškarce koji su primarni skrbnici i preuzimaju veći dio brige oko djece i kućanstva na sebe, ali isto tako trebamo priznati da su takvi slučajevi izuzetak i da kod njege malih beba nije svejedno je li biološka majka prisutna ili nije i da stoga treba podržati majke i sve primarne skrbnike kad je tako najbolje jer stvari često nisu idealne.


Znate, vi ste dobili izbore na tome da će slabijima biti bolje, a da će se tresti kraljevi otpada i advenata, ove druge je satro HDZ na nacionalnoj razini, i u novim okolnostima da je, ipak, umro njegov koalicijski partner. 
Smije se sumnjati, vi aplologeti sa žestinom vjerske sekte, u poteze nove vlasti, za sada usmjerene protiv , eto, lijenih žena koje na naš račun mogu kupovati svojoj djeci skupe tenisice. Ili kako pišu- svom okotu . 
Moj savjet, kao vašeg podržavatelja u mitskoj borbi protiv Škore i Hasanbegovića….zube prvo pokažite prema jakima, onda prema siromašnim ženama, ma koliko mislite da lijene bile. Neće vam se moći zamjeriti. 

Za sad, vi se držite prema kritici poput Bandića i HDZ-a, u Istri IDS-a, i svih drugih Hrvata koji kad uštipnu komad vlasti povjeruju da su spasitelji. A što god učine, već je viđeno. Kad vidimo da ste udarili na jake, bit će sve drukčije, a na šalterašice i hrpu nesocijalizirane djece…uvijek stignete.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara