Najpoznatija stanovnica Udbine, Milka Perić, sahranjena je jučer u selu Tolići. Bila je to starica koju je internet pretvorio u zvijezdu, ponekad sam se tako ljutio, jer mi se činilo da se njenoj prirodi i zbunjenosti, teškim okolnostima, ljudi zapravo rugaju. Ali ona je zakotrljala puno veću količinu prisnosti i topline, kaže jedna mještanka na sahrani, prenosi Index-
“Sudbina ju je šibala od rođenja. Uz nju smo živjeli. Bila je žena bez doma, bez uobičajenih društveno prihvatljivih normi. Učili su nas da joj se ne smijemo i ne rugamo. Bila je lijepa, pametna i naivna, a onda je njezin um počeo lutati. Nije prihvaćala milostinju. Nedostajat će nam”
Da, ponosna i etički tvrda, izuzetno razgovorljiva, vedra često, i mašte bez okvira i normi za koje mi mislimo da nas određuju zdravim i lucidnim, udbinska Crvenkapa je bila u stalnoj žiži interesa hrvatske javnosti koja…joj se istodobno rugala, s njom suosjećala, divila joj se na spontanosti, ali joj je u svakom od tih ogledala bila duboko i snažno sklona. Imao je taj odnos prema Milki metafizičku snagu, više ili manje svjesno, svatko je slutio da se njegov odnos prema starici “negdje piše, i da će se sam po njemu mjeriti”, imala je status narodne svetice apsolutnog imuniteta i važnosti za zajednicu, bila je i opomena i nada starosti, demencije, i raznih vrtloga ljudske prirode i sudbine. U tom odnosu prema udbinskoj starici, bilo je nečeg drevnog i paganski kolektivnog, i u najnesuvislijim kadrovima s njenim nadrealnim izjavama, postojao je onaj drevni impuls pradruštva, koji u ranjivim a zbunjenim životom, vidi zrno svetosti.
Putuj Milka, nisi bila manja niti lošija od najboljih od nas. Sjeti nas se, kad nam bude najpotrebnije.
Dodaj komentar