photo net.hr
Ima, ubacili 5kn u aparat koji će upaliti električnu svijeću ili kupili voštanu, uplatili misu ili ne, ukupna i središnja svrhovitost postoji, Sv Franjo jest bio duhovni poticaj i hinduistima a i kad pravoslavni vjernici za Duhove čekaju da se iz sakristije u Jeruzalemu vrati svećenik s upaljenom svijećom a ušao je s ugašenom..pa sumnjali da je upaljena intervencijom Sv Duha i mislili da je kresnuo Zippo, nije to presudno. Nisu niti svećenici pedofili dokaz da ga nema niti pronevjere niti hrabri misionari koji uistinu ginu za svoju ideju i druge nisu protuteža nego svjedočanstvo, nije sve to argument uopće u pitanju postojanja božanskog. Činjenica stoji da su protestanti možda, to je jer su nastali u krilu građanskog staleža, malo realniji oko ponečeg i malo svjesniji i realniji u pitanju monopola nad tumačenjem božanskog. Oni nemaju tu crtu između vjernika i pastira tako korjenitu i manje su u svom komercijalnom dijelu maštoviti ali svi smo mi samo ljudi i to treba znati.
Međutim činjenica, ovo je osobni stav autora, da srce tuče i probava radi htjeli mi ili ne, da smo živi uopće, da svemir postoji konačno. Činjenica da imamo u sebi osjećaj dobrog i lošeg, suosjećamo, razumijemo glazbu dalekih ljudi i vremena, pa valjda to nešto govori. Konačno i da ljudi odu u krevet, čak i iza kina, i stvore novo ljudsko biće, pa ima li smisla to sve ne prepoznati kao ukupni jedan pokretački i vječni ratio koji je “iznad ljudskog razuma”, koji svijetli i kroz vaše šnaucere i jazavčare, doline i vinograde, pa zar ta ishodišna “u početku bijaše riječ” nije nego očiti razlog razumjeti postojanja Boga. Ateisti isto vjeruju, nema nevjernika, pa na onkologiji ili koncertu, rodilištu ili na sahrani, mi shvatimo da smo krhkiji i veličanstveniji nego ono što zovemo svojom voljom i razumom..taj srednji registar koji zovemo razumom pomaže samo oko parkinga ili kod krojača.
Drugo je pitanje koliko si to postojanje i svete spise, konačno i obilježavanje i tumačenje božanskih zakona mi međusobno vješto tumačimo, naravno da neki puta to djeluje groteskno i da se iz toga izrugujemo a i to činimo groteskno ne rijetko. Tako često čovjek budi sumnju baš kad se nešto izuzetno grubo ili srčano dokazuje, i Sv Bonifacije je Germane kristijanizirao sasvim prkosno ali i on je bio samo čovjek koliko i Ivan Zlatousti i svatko drugi od nas koliko god mi smišljali nakon koncila ili sinoda da je sad “to baš to”, ljubav je sigurno božanska i ogledalo je te ukupne iskre u nama svima a i dostupna je nama svima. Tako da…iako je domišljata ideja svijeća na žetone ili kovanice sasvim ovozemaljska, ja vjerujem da i to svjetlo do Boga dopre, ne zbog 5kn nego ako smo ga osjetili i ono nas. Ali ne sumnjam da je to moguće svjetlo osjetiti i u parku prirode il vrevi prometne gužve..možda ipak u crkvi malo tiše i gravitacijom sličnog osjećaja. U monopol oko ovoga ne vjerujem, nikad se ne bi usudio vjerovati da on postoji, poticaj da. Svaki razvijeniji oblik duhovnosti ovo bi potvrdio a što ne kažem da bi poentirao autoritet, intima vjere to ne treba a niti zajedništvo takvih intima.
A i modernoj fizici, matematici i psihologiji sasvim je to blisko i sve bliže. Samo Mehanika I misli da zna odgovore na sve i da božansko ne postoji. U manifestacijama te svijesti, ipak, nije loše biti umjereno ekspresivan.
Dodaj komentar