Hrvatska

O jednom dubokom nepovjerenju u mom narodu, sasvim realno i sasvim osobno

Bili smo na Polnoćki u Bazilici Srca Isusovog, tzv Palmi, dakle za nepovjerljive u utvrdi jezuitskog duha u Zagrebu u Palmotićevoj ulici. U Zagrebu se uopće nije pucalo u božićnoj noći a propovijed je bila posve depolitizirana  i bez ikakvog opominjućeg tona o načinu života ili revnosti bilo koje vrste, čak i bez one dikcije kako nekad znaju zvučati propovijedi. Konačno ovo je ipak ” Palma” tu su studenti 50-ih, mnogi i sasvim crveni, znali doći slušati misne propovijedi koje su imale jedan poseban govornički i filozofski nivo koji je uvijek odskakao i provlačio se kao dodirna točka svjetonazorski različitih ali intelektualno bliskih suvremenika. Mnogi moji prijatelji iz  pravoslavnog svijeta razumiju moja životna i vjerska  iskustva i navike   kao svoje, kao bliska, jednako i oni  muslimanske duhovne pripadnosti i identiteta. Mnogi moji poslovni partneri i suradnici iz Beograda, Kragujevca, Mostara, Irana i Bihaća čestitaju mi i pišu a i inače vole razgovore o temama koje su ili mogu biti vrlo bolne, neki smo i ratovali međusobno pa čak i unutar 2 kilometra smo bili jedan moj koji me preko reda u Beogradu gurao na poreznoj sa ” bili smo skupa u ratu”, ljudi vole moju glad ulaziti u srž traumatičnih sjećanja i moju potrebu ne povući se ali i saslušati koliko  i reći. Konačno ako išta ja nisam a nisam zadrt niti sam komformist u razgovoru. Najmanje sam klerikalac uopće a osobito nekog isključivog stava i navike, takvo imam životno iskustvo da nisam imao prostora biti a što nije tema ovog teksta. Ali postoji svijet s kojim nema razgovora, postoji jedan stav kod kojeg sve što sam do sad rekao ne stoji i koji iako su se ti ljudi rodili u krug pola sata vožnje a za njih su i  ove moje riječi brušenje noževa i činjenica da Vanja ide popovima na noge jer ne razlikuje dobro i zlo i zapravo je ” njihov”. I piše jedna Galo na fb- vjernicima želim da poštuju božje zapovjedi, ateisti su to stekli odgojem. I šlus, struja ne teče, ili si naš ili njihov. I moj dobar kolega s faksa je takav i jednom sam se ustao od stola u restoranu jer on koji čuje sve a ne čuje da se ne dogovara između božićnih pjesama kako će se hapsiti zagrebački Srbi i voziti na velesajam ili paliti partizanska sela po Cetinskoj krajini. Da je Ave Maria starija od Waffen SS a i da ju nacizam i nije previše podnosio. Pravde radi… Postoji i težak i ekstreman, glup i agresivan stav i s druge pripadnosti. Ja sam proklinjanje kao ritmički magijski ritualni oblik ekstaze doživio samo jednom i od pripadnika upravo ove, misleći za sebe da je i time taj s Kristu vjerne strane. I u toj dubokoj mržnji, u mojoj neskrivenoj skepsi prema svakoj isključivosti i ekstazi, ja nalazim više od intelektualnog i emocionalnog siromaštva gonjenog teškim iskustvom jer… jer me zanima dubina te magije isključivosti i duhovne agresije. Komunizam sa svojim lokalnim  inačicama i nacizam sa svojim i svaki ekstremizam jednako sa svojim su jedno veliko zlo i sljepilo i za mene su po svojim revolucionarnim navikama vrlo srodni jer u startu nose bliskom onu mentalnu oznaku i povijesnu naviku  ” ja bi to u šumu pa riješio”. Taj višeglavi duh ne zna, ne vidi i ne želi vidjeti drukčije. On ” zna” da su vjernici lopovi a svećenici redom pedofilli. On zna da su oni koji su rockeri zapravo sotonisti i da su oni koji slušaju Brenu četnici i komunisti i da su oni koji… ali postoji mržnja u kojoj se sve te strane dodiruju i koja im je zajednička. To je Mozart i njegov Requiem. Jer on je taj koji im iz svoje plućne groznice dovikuje – ti ne vrijediš i tebi uz mene nema  mjesta jer si samo običan i grezzo čovjek koji ne razumije ovu glazbu i njenu općeljudsku emociju. Tvrdim i da je antisemitizam istog korijena i da mu je hrana ista ta trauma da ” oni” i diplomiraju a ja sam samo upisao ali nisam završio jer ” oni” vladaju medijima i bankama. 
Jer kako je i u mom, hrvatskom narodu, moguće da se zadržala i jedna potpuna isključivost prema onom drugom pa bilo to i moje prisustvo u Palmi? Moguće je, jer je imago mundi, slika svijeta, tih ljudi jednostavna fizika tko će kome prije spaliti selo. A gdje toga nema tamo je dobro pa tko god to bio i kako se god i s kojim obredom sahranjivao. 
A povodom Božića topao zagrljaj svima i duboka želja da se prepozna životna, iznijansirana i uljuđena, prilika za razumjeti stvarnost. Bože i razumu daj nam sposobnosti razotkriti svoja sljepila i živjeti dobro. 

Ako je ikako moguće, svima.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara